ne znam spavati popodne.
spavala sam samo onih dana kad sam zbog anemije tonula u san
i nisam se mogla probuditi do sutradan.
hvala bogu, bolje sam, pa više nisam tako koma.
ipak nisam na baterije i potreban mi je i san.
neki dan sam slavila rođendan i na proslavi dvije su se osobe dobro 'zakačile'.
jedna je bila nadrndana i pokušala je izazvati svađu pod svaku cijenu.
druga je smirivala situaciju jer nije željela da po njihovoj svađi pamtim svoj rođendan.
meni je sve to bilo relativno smiješno pa sam 'gasila vatru' koliko sam mogla.
u rano jutro razišli smo se a ja sam nadrndanu vozila doma.
i naravno, nisam je mogla istjerati iz automobila kad sam stigla pred njenu kuću
već sam je pustila da ispriča što je htjela.
pa je to potrajalo dobrih pola sata.
pa sam zaspala oko 3 ujutro, nakon najosnovnijih ceremonija
prije odlaska na počinak.
nisam baš nešto spavala jer me uzrujala ta njihova svađa
u koju sam htjela-ne htjela bila upletena.
ne znam zašto se ljudi vole meni jadati.
uglavnom,
rekla je nešto što je znala da ću prenijeti osobi na koju se istresala cijelu večer.
a bez razloga.
i onda sam sutradan cijelo popodne, poslije posla imala razgovor sa onom drugom,
koja je bila povrijeđena svim tim izrečenim riječima nadrndane.
a ja smirujem, i jednu i drugu.
ok, još je tu bilo nekih intervencija tijekom jučerašnjeg dana,
samo zato što ljudi misle ako ste nekada radili na faksu
da možete bez problema upisati koga god želite i kad god želite,
neovisno o njegovim ocjenama u zadnjih četiri godine srednjoškolskog obrazovanja,
neovisno o tome kako je taj netko napisao prijemni ispit.
pa su me jučer zivkali oni čija djeca se nisu uspjela upisati
odnosno nalazili su se debelo ispod crte.
pa sam ja opet ispala vještica koja nije željela ništa učiniti
jer ni ne mogu i da želim učiniti ništa,
ako ništa drugo a onda barem zbog djece
koja su imala odlične ocjene u srednjoj i dobro napisala test.
i na kraju dana, slomljena od svega, više psihički nego fizički,
stigla sam doma.
brzo je došla ponoć i srušila sam se crknuta na krevet.
ok, jedna normalna noć, odmorit ću se do 6,30.
nadala sam se.
ali u noći budi me zvuk razlivene vode,
vode koja kaplje s visine i pada na nešto mekano.
buku nisam registrirala.
iako morala se čuti.
moj dragi Micko srušio je dvije od četiri vaze sa cvijećem i razlio vodu po podu,
odnosno sa stola na kojemu su se nalazile vaze
voda je počela curiti po debelom tepihu.
taj zvuk me probudio.
skočila iz kreveta, opsovala mu sve po spisku,
i krenila skupljat vodu.
Micko svjestan da je napravio nešto što nije smio
samo je šmugnio u drugi dio stana, dalje od mog pogleda.
dvije visoke velike vaze imaju par litara vode u sebi.
skupila sam svu vodu sa stola
ali plavuša se nije sjetila upiti vodu sa tepiha.
kako kad je čupav?
i legla nazad u krevet.
bilo je dva, pola tri.
nakon svega toga, koliko god umorna bila, san ne dolazi više na oči.
mozak ne mogu isključiti a misli odjednom lete kroz glavu
i tjeraju na razmišljanje o temama o kojima baš tad ne bih,
ali nemam baš pretjeranog utjecaja na njih,
nisam još savladala nekakve tehnike opuštanja u kojima mogu kontrolirati glavu.
do 5,10 jutros pokušavala sam na sve moguće načine zaspati.
i napokon uspjela.
ok, sad samo treba brzo spavati da se uspijem odmoriti do 6,30.
ali, nemoguća misija.
nemam naviku stišavanja mobitela.
zbog Dragog, naravno.
pa svaku poruku čujem.
a stizale su porukice od proslijeđenih mailova na mobitel.
ok, nastavljam spavati.
već je 6,30, budilica budi.
Micko se raširio pored mene na krevetu i prede.
mala mrcina, zna da se ne mogu ni ljutiti na njega.
obožava se izležavati ujutro sa mnom po krevetu,
umiljava se i gleda kako se podmetnuti ispod moje ruke da ga mazim.
polubudna tepam mu a on kao traktor, preducka.
zvoni mi telefon.
dragi glas s druge strane slušalice želi mi dobro jutro.
ne ustajem sve do 7,10.
tuš, posao.
gledaju me začuđeno jer se na licu i očima vidi da sam malo spavala.
nema te šminke koja može sakriti neispavanost.
nakon priče što mi se dogodilo
dobila sam par 'dobrih savjeta' tipa 'riješi se mačka, što će ti on?'
nisam ih htjela ni otkomentirati.
ali su me još dodatno isprepadali s mogućnosti da mi se od vode natopljene u tepihu podigne parket.
pauzu na poslu jedva sam dočekala i otrčala do stana vidjeti što se nalazi ispod tepiha.
samo mokra flekača od vode na tepihu a na parketu nema tragova promjena, na svu sreću.
idem doma sad.
ubiti oko.
isključiti mobitel i odspavati u komadu par sati.
s Mickom, pretpostavljam, prislonjenog uz noge,
i zvuke predenja, lijepe uspavanke.
Post je objavljen 09.07.2009. u 15:20 sati.