U današnjem odlomku iz Matejeva Evanđelja čitamo kako Isus šalje dvanestoricu svojih učenika k „izgubljenim ovcama doma Izraelova“. Vidimo, Isus kao da zabranjuje propovijedati poganima. Međutim, to je odraz redoslijeda misijskog djelovanja. I sam Isus je djelovao među sunarodnjacima. A tek kada Izraelu bude ponuđeno spasenje u Kristu, učenici će poći i poganskim narodima.
Nakon uskrsnuća Isus je učenicima dao jasnu zapovijed: „Idite i učinite sve narode učenicima mojim! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio. Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“ (Mt 28, 19-20). Zadaću koju je Isus dao učenicima, danas imamo mi kršćani.
Kako se odnosimo prema ovoj Isusovoj zapovijedi? Ne mislimo li često da je ova zadaća izvršena s Petrom, Ivanom, Jakovom, Andrijom i ostalim Isusovim učenicima ondašnjeg vremena i da mi s njom nemamo ništa? Shvaćamo li što znači biti učenik Isusov? I jesmo li uopće Njegovi učenici?
Znamo koja je glavna „kvalifikacija“ Isusovog učenika. Ta sam Učitelj je dade:“Ljubite jedni druge;kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedni druge! Ako imadnete ljubavi jedni prema drugima, po tom će svi prepoznati da ste moji učenici“ (Iv 13, 34-35) i „Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi“ (Iv 14, 15). Ljubiti i vršiti Njegove zapovijedi!
Po čemu se u mom životu prepoznaje da sam Isusov učenik? Kako to ja učim druge da vrše sve što je Isus zapovjedio? Tako što sama živim Njegove zapovijedi i što se u mom životu jasno očituju plodovi življenja Radosne vijesti, a ponajprije plod ljubavi? Je li uistinu tako?
Isus kaže:“Putom propovijedajte:'Približilo se Kraljevstvo nebesko!'“ A taj put je upravo naš život. Propovijedati znači drugima govoriti o Bogu. A da bi drugima mogli govoriti o Bogu prije moramo govoriti s Bogom. Upoznati Ga i predati se potpuno Njemu. Jer kako ću drugima davati ono što ni sama nemam?
Živeći svaki dan s Bogom, koračajući s Njim, naš život će postati istinska propovjedaonica. Evangelizacija je zadaća svih kršćana i nitko nije izuzet. Mi možemo odabrati i drugačije, ta Bog nam je dao slobodnu volju, ali odgovornost ostaje. Naša zadaća, upravo moja i tvoja je uspostaviti Kraljevstvo nebesko na ovoj zemlji s Božjom snagom u nama. „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao osudit će se!“ (Mk 16, 15-16). Jesmo li svjesni da smo upravo mi kanali kroz koje teče to spasenje? Ako smo toga svjesni smijemo li onda šutjeti? A mi ne samo da šutimo nego i živimo kao da nikada nismo čuli za Radosnu vijest (usp. Sveto pismo, a posebno Novi Zavjet i vlastiti život).
Ne trebamo mi obilaziti cijeli svijet i propovijedati. Bog od nas traži da budemo propovjednici u vlastitoj životnoj sredini, da upravo ondje gdje živimo i kako živimo svjedočimo: Isus je živ!
Temeljno pitanje koje u svakoj situaciji sebi trebamo postavljati je:Gospodine što mi je činiti? Često nećemo imati jasan i konkretan odgovor. Trebamo moliti za Božje vodstvo i mudrost. Ali zapamtimo: Nikada nismo bez odgovora! Možda nam neće biti odmah sve jasno, ali nikada ne smijemo zaboraviti da uvijek trebamo imati ljubavi jedni za druge, opraštati, blagoslivljati, ne suditi, činiti djela milosrđa…“jer po tome će svi prepoznati da ste moji učenici“.
„Idite……Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“. Poziv i obećanje samog Boga!
„Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena. Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi“ (Ps 33, 18-19).
Ljiljana
Post je objavljen 08.07.2009. u 19:19 sati.