Živa bića su autonomna i samostvarajuća. Sustav je autonoman ako je sposoban posebno označiti, u sebi samom, svoje vlastite zakonitosti. Sva živa bića sama sebe stvaraju i označuju kao posebno. Ona su proizvod svoje vlastite organizacije. Postojati i činiti u jednoj autonomnoj jedinici je nedjeljivo. Da bi se razumjela autonomija živih bića, moramo razumjeti organizaciju koja ih označuje kao jedinstvene, kao one koji se vlastitom unutarnjom organizacijom ostvaruju i sami sebe označuju kao posebno. Slikovito rečeno: Autonomni sustav - živo biće, sam sebe izvlači za vlastitu pupčanu vrpcu i svojom osobnom dinamikom sam sebe gradi kao nešto različito od svoje okoline. Živo biće je, dakle, obilježeno svojom autonomnom organizacijom.
«Sabur svati, oće mlada s.ati»! Narodna izreka koja se upotrebljava u istim situacijama kao i izreka « Poš'o ja slavni sude u petak», dakle, kad netko počne izokola, nadugo razjašnjavati sasvim jednostavne činjenice. Kako je u našem narodu puno mudrosera upotrebljava se dosta često. Sabur znači strpljenje, pa stari svat koji predvodi svadbenu povorku moli svatove da se okupe u krug i puste mladu da izvrši veliku nuždu. A što je bilo? U vrijeme nastanka ovoga povika nije bilo brzih transportnih prometala, ni benzinskih crpki uz prometnice, na kojima je obavezan i WC, pa su svatovi jahali na konjima ili kenjcima do mladoženjine kuće po nekoliko sati . Normalno je da je mladenki u tih nekoliko sati putovanja od svoje kuće do kuće mladoženje, u koju se upravo udala, dođe muka, jer se je prije dva tri sata naždrla na svadbi i onda stari svat objavi zapovijed na što se svatovi okupe u krug i zaštite mladu dok obavlja svoju tercijarnu ljudsku i balkansku funkciju. Prva je jesti, druga rađati, a treća eto to što štite svatovi. Gaća naravno nije imala, pa je sve išlo brže, jer su se gaće u našim krajevima pojavile samo nešto malo ranije nego prvi automobili i benzinske crpke i WC.
Sabur prijatelji možda ipak uspijem razjasniti nerazjašnjivo.
Da živo biće ima organizaciju nije, naravno, samo njegova osobina. Imaju je sve tvorevine koje možemo tretirati kao sustav, ali su živa bića osobita po tome što su ona sama proizvod svoje organizacije to jest nema razlike između stvaratelja i stvorenog.
Dakle, mi moramo biti glumci takvi kakvi jesmo stvarajajući se iz sebe samih. Glumac je tvar koja tvori tvar iliti glumac je ono što se čini.
S obzirom na molekularni aspekt podrijetla života na Zemlji su molekularne supstancije koje omogućavaju nastanak i stvaranje autonomnih jedinki. Moraju, dakle, postojati molekule koje su postojane i, u isto vrijeme, promjenjljive to jest ćelije u molekulama moraju imati membrane koje su njihove čvrste granice i, istodobno propusne da bi mogle tvoriti molekule i izmjenjivati tvari i poticaje s drugim ćelijama. Primjenimo li ovakav način shvatanja na teatar dobit ćemo posve jasnu sliku kako bi on trebao izgledati pojedinačno i kao dio kazališnog sustava jedne zemlje ili dio svjetskog kazališta.
Primjenimo li ovu istu teoriju na naš život doći ćemo do istih zaključaka koji bi se svodili na to da je život nešto sasvim normalno kao i smrt i da je mrtav teatar isto tako poželjan kao i živ.
Time se koriste netalentirani zastupnici mrtvog teatra i u polemikama s životom i živućim svijetom ne otstupaju ni za jotu. Tada zapadamo u teatrološku raspravu o živom i mrtvom teatru koja nikada nikoga nije dovela do bilo kakvih razumnih zaključaka. Što hoću nadalje tvrditi: Svaki kazališni umjetnik radi teatar kakav je zamislio. To se drugima ne mora sviđati, jer imaju nekakve svoje pretpostavke. Pretpostavljene stvari su samo pretpostavljene stvari. Ti možeš imati najbolju pretpostavku, ali ako je nisi u mogućnosti realizirati ostaješ na pukoj pretpostavci. One koji su realizirali svoje pretpostavke zovemo utemeljiteljima teatra. A što raditi sa onima koji su utemeljili svoje pretpostavke, bili slijeđeni neko vrijeme, a onda se od tih pretpostavki odustalo. Tako bi bio zapriječen i Gavella. Da je taj čovjek živ sigurno ne bi radio to što se radi danas. Bio bi ispred vremena kao što je bio i 1928 i 1953. ...Radio bi bolje.
Post je objavljen 08.07.2009. u 06:36 sati.