Iako nisam misila da ce doci taj trenutak..nisam mislila da cu to od tebe Anđele doživjeti..uvijek negdje duboko u sebi sam vjerovala da me voliš..i znam da je to istina..ali ocito je i nama došao kraj..svemu lijepom jednom dođe kraj...da ocito nisam zaslužila neku sugavu srecu...puklo je..iako si ti više od mene to želio,iako znamo da je u zadnje vrijeme bilo cudno..a mislim da je to bilo jednostavno jedno obicno zasicenje..a ne razlog za razilazak..ne znam..izgubila sam nešto jako vrijedno..nesto jako bitno meni..i ne znam kako dalje..ne znam odakle krenit...kao da sma pala na dno i nema izlaza..svijet se srušio..i danu..i ostala sam negdje tu sama sa sobom,sa svim onim uspomenama na tebe,nas..pokušavam te mrzit,pokušavam stvarat ružan film o tebi..želim te zaboraviti...naci razlog da te pošaljem u pm...ali ne znam kako..nisam takva..ali patim kao nikad..proživjela sam prva dva dana u placu..nisam sama sebe mogla prepoznat..samo bol i tuga..kao da je dio mene umro..kao da si ubio sve sto je postojalo u meni...svaku onu dobru stvaar ti si srušio..sve one planove..sve..i kako sad dalje...kako da mislim na nesto drugo kad si stalno tu,ne izlazis van iz mene...kako mislit na nesto drugo...kako...samo bi spaval jel jedino tad ne mislim na tebe..jel jedino tad manje boli..ne mogu van ovakva..ne mogu nikud jel nisam u stanju..a to me sve podsjeca na tebe..svaki jebeni kutak..kad ses jetim koliko smo vremena provodili skupa..koliko si mi samo puta rekao da me voliš...sjecam se da si mi rekao kad smo kretali da sam srušila sav onaj tvoj svijet koji sam sagradila...da sam ti postala sva...sjecam se da sam ti na pocetku napisala da se bojim ovoga..da se bojimda cu te zavoljeti i da ces me ostavit..da cu dati sve od sebe i onda biti odbacena kao da ti nisam nikad nista ni znacila..i evo dogodilo se to..doživjela sam to..
Kad se samo sjetim dana koje smo u hotelu provodili...kad se sjetim svakog tvoj dodira i pogleda..svake tvoje izgovorene rijeci..ne vjerujem...toliko si me volio..rekao si mi da sam smisao tvog zivota..
Kad se sjetim onih ruža,naše prve noci..tvog mirisa...boli i to jako...a ne mogu nista..probala sma pljuvat po tebi..u nadi da ce mi biti lakše..a nije..isto mi je...i opet kazem da te želim mrzit jel zelim da prođe ovo u meni..a ne prolazi..evo sutra je tjedan dana..a zivot mi je stao onog dana kad si otisao...i stoji i dalje...
Znam da te trebam još jednom vidjet...da moras doci po svoje stvari..da moram biti jaka i još jednom izdrzat tvoj miris i tvoj pogled...iako sad znam da cu morat biti jaka..ali znam da ce to sve pasti u vodi cim otvorim vrata...znam da ce me tvoj pogled ubiti,znam da ce me tvoj miris ubijat..bit cu ti tako blizu a tako daleko...znam da cu te htjeti jos jednom dodirnuti..i željeti te opet imati za sebe pa makar na 5 min..ali znam da ces biti jak i da ces mi dati do znanja da sam ti nitko i nista a to ce me ubiti...
...negdje duboko u sebi sam svijesna da nisi više moj....ali duboko u sebi želim da opet budeš moja...
zauvijek samo tvoja..u dobru i u zlu..volim te Anđele..
Post je objavljen 07.07.2009. u 20:35 sati.