Radila sam mnoge greske u zivotu. Barem u posljednje vrijeme. Covjek sam kao i svi drugi. Imam pravo i ja ponekad grijesiti.
Ali znam da nikada nisam nikome pozeljela zlo. I nikada necu.
Zivim za ljubav, dajem je, ali zelim i da mi je uzvracena.
Sebicno? Mislim da ne!
Svi smo stvoreni da bi voljeli i bili voljeni.
Oprastam, jer tako su me naucili... Moji roditelji, vjera.
Oprastam i ovaj put, ali zaboravljam?
Ovaj put ne!
Sve te rijeci, uvijek ce ostati tu. Nema vise povratka, nema vise onih rijeci zao mi je.
Sve te lazi. Ostaju iza mene, jer znam da je tu mnogo lazi.
Samo ne znam jedno. Zasto?
Ne zelim traziti odgovore... Mozda me cak i ne zanimaju. Znam samo jedno.
To prijatelji ne rade.
Od kada znam za sebe, trudim se...
Trudim se da nikoga ne razocaram, posebno roditelje i obitelj.
Uvijek su mi bili na prvom mjestu, najvazniji u zivotu.
I bas u ovom trenutku podrska su mi, jer me poznaju. Nikad im nisam nista skrila.
Neki ljubomorni ljudi i njihove price, to mi nece unistiti.
Njihove price nece unistiti mene. Samo me cine jacom.
Ne zelim voditi bitke i ratove. Samo zelim da me se ostavi na miru.
Zelim da vise nema lazi. Laznih osmijeha, laznih rijeci, laznih zagrljaja. Laznih prijatelja!
Dosta mi je!
Neki govore da nisam iskrena, da samo mislim na sebe. Ovdje sam bila ona prava. Bez maski, bez icega. Samo ja.
Sad vi presudite kakva sam?
Mnogo godina borim se. Za druge. Nikada za sebe!
Uvijek sam bila tu za razgovore, za utjehe, za brisanje suza, za stavljanje osmijeha na lice, za zagrljaje.
Uvijek cu bit.
Jer sam to ja!
Znam, jaca sam nego ikada. Ni jedna laz vise nece izmamit suze na moje lice.
Zivim za svoju obitelj, za one iskrene prijatelje.
Zivim za osmijeh!
Volim vas sve.
Post je objavljen 05.07.2009. u 12:45 sati.