Isus i učenici su na lađi. Isus spava. I odjednom nastaje žestok vihor na moru. Lađu prekrivaju valovi. Učenici se prestrašili i zovu Isusa: „Gospodine, spasi, pogibosmo!“ A On im ogovara: „Što ste plašljivi, malovjerni?“
U svjetlu ovog događaja, kojeg nam danas opisuje evanđelist Matej, promotrimo svoj vlastiti život. Lađa života, u koju smo se ukrcali rođenjem, neprestano plovi i jednom će stići do svog krajnjeg odredišta. Na tom jedinstvenom putovanju neminovno prolazimo i kroz mnoge olujne situacije. Drugačije ne može biti. I to trebamo prihvatiti. Međutim, jako je važno znati tko upravlja tom lađom. Kome smo dali povjerenje da bude kormilar našeg života?
Pogledajmo učenike. Hodeći s Isusom vidjeli su mnoga čudesa koja je učinio. Toliko su puta čuli Njegove riječi: Neka ti bude kako si vjerovao. Vjera te tvoja spasila. A ipak kad se nađoše u pogibli prestrašili su se. Istina Isus je tu s njima na lađi, ali On spava. Nisu gledali očima vjere nego ljudskim očima.
Mnoge su životne situacije kada naša vjera prolazi teške kušnje. Nije lako gledati očima vjere. I nama se često čini kao da Isus spava. Prestrašimo se onoga što vidimo oko sebe i zaboravimo da nam je Gospodin obećao da će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20). Da, On je s nama, ali i mi trebamo biti s Njim. Ako toga nismo svjesni i ne živimo tako, naš odnos s Isusom će ostati jednostran. On će uvijek biti tu za nas, ali ne i mi za Njega.
Naša vjera je uspavana i trebamo je probuditi. Kad Isus svojim učenicima govori:„Što ste plašljivi, malovjerni“, On želi izazvati upravo buđenje njihove vjere. On želi izazvati buđenje njihove osobne vjere i pouzdanja u Njega koji uprisutnjuje Boga koji spašava. Pred njihovim očima ustade i zaprijeti vjetrovima i moru i nasta velika utiha. On pokazuje autoritet Božjeg opunomoćenika jer utišavši oluju na moru čini nešto što može učiniti jedino Bog. I na kraju pitanjem:“Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju“ učenici ispovijedaju Isusov pravi identitet jer takvo čudo može učiniti samo Bog.
Ovo je trenutak da se upitamo kakva je naša vjera? Ovo je trenutak da se upitamo tko je Isus za nas, za mene i za tebe?
Dok razmišljamo o tome pogledajmo život svetog Pavla od trenutka kad je prihvatio Isusa kao jedinog Spasitelja i Gospodina. U Drugoj poslanici Korinćanima, on ga ovako opisuje: „Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu.Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!“ (2 Kor 11, 24-27). Ali Pavao nije gledao ljudskim očima nego očima vjere, pouzdavajući se potpuno u Isusa, koji ga je pozvao i opremio za hod s Njim. On ne očajava i ne žali se zbog teškoća koje su ga snašle, nego ispovijeda vjeru govoreći:“ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi“ (Rim 8, 37). Sve je stavio u sigurne ruke Božje.
Svatko od nas je pozvan na svagdanji hod s Isusom. Ali taj hod traži od nas potpuni oslon i pouzdanje u Isusa. Traži povjerenje. Bog nam je dao sve što nam je potrebno na tom putu. I što više budemo zajednički koračali, On će nas sve više i više opremati. Ali On ne može koračati za nas. Iako nam je Bog dao vjeru, On ne može vjerovati za nas. Zato se probudimo. Probudimo našu vjeru da bi u svim našim životnim situacijama nadmoćno pobjeđivali po Onome koji nas uzljubi.
Ljiljana
Post je objavljen 30.06.2009. u 20:25 sati.