Marketing
Gotovo je, gotovo
Svemu lijepom jednom dođe kraj, pa tako i ovom proooduženom vikendu. Taman kad se naviknem na neku ležernu svakodnevicu, kreće val napete, isfrustrirane, negativno nabijene kolotečine. Samo se nadam da će barem do petka padati kiša da mi ne bude žao što sam na poslu, a vani je lijepo vrijeme. A i da nam još malo zalije novu travicu koju smo posijali, fino je počela izlaziti.
Danas sam nakon dužeg vremena prisustvovao treningu AK Žumberak, za što sam potegnuo čak do Maksimira. Stara lica, a i jedno novo, značilo je samo jedno: dokazivanje tko je brži
! Martin i ja smo odlučili krenuti 5 km laganije za početak, a onda još 7 km u jačem tempu. Prvi prolaz na 5 km 22:42. Dobar osjećaj, oboje blebećemo cijelo vrijeme. Temperatura podnošljiva, ali ne i vlaga. Sve se cijedi kao da nas netko šmrkom pere. Nakon cca 2 km sedmice, stiže nas Robi koji je išao prvih 5 lagano sa novom članicom Vedranom. E tu počinje ludilo! Svako od nas na nekom dijelu polagano pojačava, a ja na brdima, naravno
. Nakon zadnje uzbrdice kreće lagani spust i tu još dobro držim ekipu. Ali potom slijedi jedan kraći, ali jači nagib i tu prvo Martin odlazi (koji je kratio btw.
), a za njim i Robi. Ja ne forsam. Ionako je do kraja još samo malo više od kilometra, pa mi se ne isplati ubijati. Držim tempo do kraja. Vrijeme 26:40 na 6,8 km (iako svi to vode pod 7 km zbog uspona, kakti). Iskreno, nisam niti očekivao brže, jer tek sad slijede tjedni i tjedni dionica, fartleka i o-treninga, naravno. Sve u svemu, lijep završetak "tjedna forsiranja", uz kolač s malinama i društvo Vinke i Vukme. Sutra i nadalje buđenje u 5:25 i sve po starom. Kissy - kissy
Post je objavljen 28.06.2009. u 19:49 sati.