Razmišljam
koliko sam besanih noći provela
u suludom prizivanju prošlih vremena,
u bezvremenskom zamišljanju tvojih poljubaca..
i ne shvaćam samu sebe,
kako sam mogla
voljeti te toliko dugo,
nakon svega..
zašto te nisam mogla zaboraviti?
A u mislima je buktalo pitanje:
zašto si otišao?
niti danas neznam odgovor..
hoćeš li mi ga otkriti?
zašto si me napustio?
Koliko sam propatila, proplakala,
izgubila..zbog tebe..
Dok sam zadnjim snagama puzala
hladnim podovima...
dok su potoci suza tekli mojim obrazima
i misli nisu prestajale misliti na tebe...
gdje si bio? što si mislio? zašto si otišao?
pusta pitanja bez odgovora..
hoće li ovoga puta biti drugačije?
ili ćeš me opet iznova napustiti na pola puta,
bez riječi otići..
hoćeš li?
ne postoje riječi na ovome svijetu,
ne postoje osjećaji,
niti osmijeh, pogled, suza..
ništa toliko lijepo ne postoji..da ti pokažem
kakvo mjesto zauzimaš u mome srcu...
I ništa od toga nije prošlo..
još me i tvoj najmanji dodir umiruje..
još žudim za tvojim poljupcima..
još uvijek je tvoj zagrljaj najljepse mjesto na svijetu..
i još uvijek volim te..
jedinog..oduvijek..
Post je objavljen 27.06.2009. u 23:45 sati.