Za sve zavidne i znatizeljne ljude, One
Sto kazu mi, da sam pobjegao s Broda koji tone
K'o da me sami Jahaci Apokalipse gone
Nek' znaju da sam na Suhom i da ne zebem
Imam sve sto mi, Hvala Bogu, treba
Te, ne moram od Drugih ni da kradem ni da se grebem
Primam dosta Ljubavi
A Boga mi, i zauzvrat Je dosta, Drugima, ja dajem
Moram vam priznati da se ni za sto jos uvijek ne kajem
A mozda biste to voljeli, da umirim vasu Savjest
Al' mi nazalost, nista bas na Um ne pada
Sto bih vam mogao kao Primjer navest
Da mi nedostaje, sa vaseg Supljeg i trosnoga Broda
K'o beba sam ovdje, sto opet uci: i da prica i da hoda
I koja ce da prohoda i stasa, za jedno izvjesno Vrijeme
Zaboravio sam evo vec na sve, meni sad bivse, glupe Probleme
Sto su me davili, kao Uze s Kamenom, oko Vrata
Nastavite se vi samo dolje djeliti na:
Bosanjaka, Srbina i Hrvata
A to sto vam kasni plata, po koji Mjesec, nije uopce vazno
Ovdje sam udahnuo punim Plucima, k'o Covjek
I osjecam se konacno, preporodjeno snazno
I nista u mojoj Blizini nema da je Lazno
Kao sto je to bilo na, za mene vec, potonulom Brodu
Ne zamjerite mi sto na ovaj Nacin, sebicno slavim:
Sopstvenu Slobodu
Post je objavljen 27.06.2009. u 15:45 sati.