noćnim se noćima noćilo sred noćne tišine
pod prijestoljem kralja klanjahu se kobne konkubine...
kočijama vremena,ponekom kišom i vjetrom što miluje žito sred lipnja...
jurio motorom,ruku išibanih bičevima sjevernog vjetra...
i kopnio...metar za metrom...pustom cestom za Opet...
i kopnio...
...
sve dok...
u podnožju sumnje pozdraviše me ko' svoga...
uz tihi cvrkut mandoline...i užasan stih...mahnuo avetima
od trena prošlog...
...
i jurio...
Post je objavljen 26.06.2009. u 02:46 sati.