Ogromna kolona vojnika i vozila krece se prema konacistu.Primjecujem da nam je vozni park pojacan sa nekoliko potpuno novih"golfova",jednim"opel-korsom",a postariji desetar spretno se,zakrcenom stazom,probija na srebrnastoj"vespi".
Ponovila se braca,cuju se zajedljivi komentari.
S lijeve strane puta odjednom buknu jedan,pa drugi plamen.Rumeni jezici pocese sve brze da gutaju osuseno rastinje.Kolona se uskomesa.
Koji su to idioti zapalili,zagalami kapetan,pozurujuci kolonu naprijed.Znaju li te budale da je medju nama i kamion sa tonama eksploziva?Hocemo li veceras da izginemo od nasih,vice i psuje uspanicena vojska.
Pozar nas okruzuje sa svih strana.Strahujemo da ne zahvati kamion s eksplozivom i svi odletimo u vazduh.Ali,srecom,kolona i kamion prodjose prije nego se spuci vatren pobruc.
Na uzvisenju,kraj puta,bager proizveden u titogradskom"Radoju Dakicu".Za tren oka oko njega se stvori grupa dakicevaca.Pokrenuse ga i usmjerise prema strmini.Uskoro se,uz tutnjavu,metalna grdosija surva dolje u siprazje...
"NECE,MAJKU IM NJIHOVU USTASKU,VISE SA NJIM KOPATI",vicu,ocito zadovoljni uspjehom svoje akcije.
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 26.06.2009. u 01:53 sati.