Marketing
× Lost ×
Svakog dana je tu. Prisutan i uz mene. Smješi mi se i govori riječi koje su samo meni razumljive. Vidim ga, osjetim, mirišem. Potreban mi je, poput zraka, poput vjetra. Želim ga. Volim ga.
Zašto si zaboga tako bahat? Misliš samo na sebe. Do nikog ti nije stalo, ponajmanje do mene. Ponašaš se kao bezosječajni gad što i jesi. Odbijaš me od sebe i sam shvaćaš da je to ono što najmanje želiš, ono što ja najmanje želim. Voliš me na neki svoj jadan način. To mi ne možeš opovrgavati. Ali kako ne shvaćaš da sam bez tebe nemočna. Osjećam se kao da padam. Padam u ponor bez dna. Ti to ne pimjećuješ. I tako to nije tvoja stvar, niti problem kojim bi se ti trebao zamarati. Uopće mogao zamarati. Trebam te. Znaš to. Sada kada mi je najteže ostavio si me na ledu koji mi peče dušu toliko jako da ostavlja ozebline zadobijene tvojom gorčinom. Tako nisko. Prozirno. Nalik na tebe. Gomilaš laži. Bujicu riječi koje ni sam ne znaš što znače. Pokušavaš se bespomočno izvući. To nisam od tebe očekivala. Barem ne zato što si oduvijek glumio kao da si sam sebi dovoljan. Patetično. Želim ti pomoći. Pokazati da smo svi na ovom svijetu stvoreni da budemo nečija polovica. Nečija srodna duša. Ja jesam tvoja srodna duša. Ti to ne želiš shvatiti. Ne možeš. Kad shvatiš znaš da će biti prekasno. Jednostavno.
Samo figurativno pokušavam pokazati tvom mozgu veličine malog morskog pužića da nemožeš vladati srcem. Barem ne ako si ljudsko biće, što ti nisi. Tako okamenjen, bez trunke želje za nečim boljim vodiš svoje duštvo ponosan. Nepotrebno. Svi su oni tvoji podanici, niti malo bolji od tebe.
___________________________________________________________________
Tvoj hrapavi glas pokušava nadjašati glasan zvuk moj iPoda. Moje najdraže pjesme.
Nemoraš se truditi. Znaš da na tebe reagiram bolje nego na bol, onu koju osjećam
kad pogledam u te tvoje prazne oči, iako glumim da ne čujem. Vidiš me, ali se samo
praviš da sam sjena sto te prati kroz san koji, vjeruj mi, snivaš na potpunoj javi.
Ponovno očekivano od tebe. Ti si samo mala riba u velikom moru. Počni učiti.
Takve stvari se uče kroz cijeli život.
____________________________________________________________________
Svaki dan ustajem se dok je vani još mrkli mrak. Nije prirodno buditi se prije sunca. Prerano je, hladno, a ja se tresem poput lista na vjetru koje kiša bjesomučno udara u stablo. Pijem ranojutarnju kavu, jedem svoj kroasan od džema i spremam se. Izlazim iz kuće i trčim do autobusne stanice. Sjediš tamo iako ti kiša zapljuskuje savršeno lice. Boli me glava, što od tebe, što od vremena, samog života, ljudi u njemu. I ponovno tebe. Sjedim na klupici i osjećan tvoj pogled na sebi. Ponovno sanjaš svoj san. Pih! Kao da te briga kako se ja osjećam. Moji osjećaji za tebe su poput GameBoy-a. Jednom pobjeđeni, dugi put pak izgubljeni. Nebitno. Samo nauči voljeti. Definiraj ljubav u toj tvojoj glavi.Nespreman si ti dragi moj za život. Vidjeti ćeš jednom to.
______________________________________________________________
Prvi je. Nadam se da valja nešto. Ljubim :*
______________________________________________________________
Post je objavljen 25.06.2009. u 03:20 sati.