Već danima mi se motaju po glavi neke tuđe misli, daleke, strane. Pokušavam ih uloviti, zauzdati, zarobiti, pretvoriti u svoje riječi, svoje rečenice. One se ne daju. Čujem odjeke, ali ne hvatam smisao.
* * * * * * * *
Na što pomisliš kada kažem "sretna vremena"? Kada prođe neko vrijeme, hoće li ova pripadati njima?
* * * * * * * *
Kada kažem sama... ja sam sama... čuješ li kako odzvanja ta riječ? To je jeka samoće...
* * * * * * * *
Kada kažem da te trebam moraš li me uvijek pogledati tim podrugljivim pogledom misleći kako sam patetična? Možeš li bar jednom reći da i ti mene trebaš...
* * * * * * * *
Kupila sam šešir za plažu i kremu za sunčanje. Od tog dana kiše nisu prestale padati. Misliš li da je to nekakav znak ili samo loša sreća?
* * * * * * * *
Naučila sam te da ne moraš brinuti za mene, da sam jaka i hrabra, ali ipak bih bar jednom htjela biti preplašeno dijete u tvom zagrljaju...
* * * * * * * *
Misliš li da sam previše toga rekla?
Post je objavljen 24.06.2009. u 20:22 sati.