Isprva nisam vjerovala.
Šali li se to ona? Je li to nekakav trik? Očito nije. Jason me uhvatio.
I to me jako zapeklo.
Zapeklo me zbog dvije stvari – što više ne mogu vjerovati Brianni, što me izdala, i što stvarno jako boli. Da sam ljudska, vjerojatno bi mi izbili plikovi. Melody i Alienor nisu ništa rekle. Rochelle je počela soptati i gubiti zrak. Nagnula se naprijed i čvrsto uhvatila za ožiljak.
'' Molim? '' bilo je sve što sam uspjela izustiti. Zar sam odjednom postala nekakav predmet robne razmjene? Možda više nisam osoba, ali i dalje imam osjećaje! Bar mislim...
Oštar smrad zavukao mi se u nosnice.
Zaželjela sam da sve ovo jako brzo završi, da ovo bude samo noćna mora iz koje ću se probuditi. Bila sam žedna, jako žedna, a o tome nisam stigla ni razmisliti kako treba. Nešto je počelo puzati po mojim leđima, a onda sam osjetila snažan udarac i žeđi je nestalo. Nestalo je i slike.
Nestalo je svega.
.
Puno puta sam mislila da ne postoji ovaj svijet. Da ne postoji magija, čudovišta iz ormara i slično. Puno mi se puta pokazalo da sam bila u krivu. Svakim je danom prilazio sve bliže i bliže, sporo, ali sigurno. Nikad nije zastajkivao.
Kosa mi je sakrila pogled i nisam mogla vidjeti gdje se točno nalazim. Po sluhu mogla sam odrediti da ima puno ljudi, a po mirisu da to nisu bili ljudi – već vukodlaci. Hrpa vukodlaka. A ja jedina vampirica.
Što radim ovdje? Strašno sam žedna. Sve me peče od vrela dodira vukodlaka koji me držao. Pogađala sam da je to bio Jason. Pokušala sam se pridići, ali bezuspješno. To me iskreno začudilo, jer ipak sam vampir, snažan, novorođeni.
Što su mi učinili?
Vukodlak koji me nosio stao je i spustio me na pod. Kosa mi je pala s očiju i vidjela sam Jasonovo zabrinuto lice. Odugovlačio je s povlačenjem. Začuo se fijuk i odmah se odmaknuo.
Ponovno sam mogla kontrolirati svoje udove. Koja sreća! Munjevito sam ustala i dočekala se na noge. Razgledala sam svijet oko sebe.
Bio je upravo to – svijet. Visoki stupovi, mramorni pod, čvrsti strop... i vukodlaci. Svi su oni radili nešto – ili čistili, ili gradili, popravljali. A ja sam se skoncentrirala na određenog vukodlaka.
Bilo je tako očito pogoditi da je glavna – sjedila je na velikom, raskošnom prijestolju i u ruci držala simboličan štap. Lice joj je bilo ponosno, uzdignuto. Na sve je gledala s prijezirom.
Bila je to Lisa. Mogu se kladiti.
'' Zdravo, o gospodarice smrdljivih čukaca. '' sarkastično sam rekla i poklonila se. '' Čime mogu zahvaliti za ovu predivnu čast stajati pred vama i lizati vam prljave šape? ''
Usne su joj se zadigle u bijesno režanje. Zadovoljno sam se osmijehnula. Bilo je tako lako izluditi vukodlake – a kad se promijene kreće ono za prave.
'' Pretpostavljam da znaš zašto sam te dovela ovamo. '' prosiktala je, vrteći štapom. Slegnula sam ramenima.
'' Ne, o presvijetla. '' odgovorila sam. '' Krivo pretpostavljate. ''
Uhvatila se rukama za naslon svog raskošnog trona. '' Onda bih ti trebala reći. ''
'' Možda biste. ''
'' Odlučila sam te oteti, mučiti i na kraju ubiti… ali čemu, kad ne znaš razlog? Ne mogu ti gledati izmučenu facu a da ne znaš zašto uživam u ovome…
Vidiš, mi vukodlaci živimo jako dugo. Ne duže od vas. Jednom nam mora doći kraj. Ali ja… ja živim duže no što bih trebala. Dobila sam priliku da se osvetim tebi i neću to profućkati.
Ti si siroče već godinu dana, zar ne? Više-manje ne igra ulogu. Pa baš bih ti sad mogla i reći.
Možda mi nećeš vjerovati… ali da, ja sam ubila tvoje roditelje.
Bilo je tako jednostavno. Bili su samo obični ljudi, dosadni, bez života... ''
'' Zašto ja. '' rekla sam, hladno, baš onako kako sam se i osjećala. Po prvi put otkako sam vampir
bilo mi je doista hladno. Srce, koje više nije kucalo, steglo se u prsnom košu i prijetilo da će
ispasti u kocki leda.
To je bilo sve što je od njega ostalo. Kocka leda.
'' Bilo je to nešto što se ticalo mene i tvojih roditelja. Više tvog oca, da budem preciznija. ''
odgovorila je, kao da joj je svejedno. Zapravo, i bilo joj je svejedno, mogu se
kladiti.
'' Dakle, ubila sam ih, ali ti nisi bila tu da i tebe dokrajčim. Da si bila tamo, oh, kakve bih li samo
sreće imala… mogla bih odmah i tebe dokrajčiti i sve bi bilo gotovo. Kako li je samo Melody bila
gupa i naivna… povjerovala je da sam muško. Sakrila sam se, znaš, prerušila u muškarca. Nitko nije vjerovao da žena može počiniti ubojstvo. A ja sam ih počinila dva. I sad ću treće. ''
'' To je stvarno jadno, znaš. '' šapnula sam, najtiše što mi je zvonki glas dao. '' Ubijati zbog nekog
događaja iz prošlosti. Samo zato što je netko naudio tvom savršenstvu. ''
'' Da, da… samo se ti pravdaj. '' zasiktala je. Ustala se s prijestolja, ispružila štap prema meni i
prijeteće se nagnula '' Jer to uskoro više nećeš moći. ''
Bijelim sam prstima dotaknula mramor koji bi mi bio hladan da sam čovjek… ali opet, zašto se
uvijek vraćam na ono 'da sam čovjek'? To više nisam i nikad neću biti. I čemu se vraćati na nešto
što više ne postoji?
Lisa se ustala, maknula štap i prišla mi elegantnim, laganim korakom.
Odmah sam nanjušila da se sprema borba. Borba u kojoj ću izgubiti… a možda i neću.