Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/promisljanje

Marketing

Mk 4, 35-40


Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru:
"Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče:
"Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"

Mk 4, 35-40


Hvaljen Isus!
Braćo i sestre, piše u odlomku Svetog Pisma:
Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!"
Da li smo ikada čuli, da nam je to Isus rekao?

Uzmimo primjer:
Nalazimo se u životnim poteškoćama – u problemu, u grijehu..“mrak nam je pao na oči“.
I najednom, dođe nam neko rješenje na neku poteškoću No mi, misleći da nam to rješenje ne može pomoći a ni ta osoba koju tu pomoć nudi. Reknemo: „neću takvu pomoć, mogu i sam.“ Te nam bude još i gore..još nam veći mrak padne na oči.
Dakle, nismo prepoznali da nam je Isus govorio i da nam je On sam nudio pomoć ili smo znali da je Isus taj koji nudi pomoć no elegantno smo ga odbili „bez izvini“.
I siguran sam da nam se to nije dogodilo ne jednom već mnogo mnogo puta.

Isus nam je govorio: „Prijeđimo prijeko“, no mi Ga nismo prepoznali ili nismo htjeli Njegovu pomoć u određenom trenu, u našu lađu tj u naš život su se počeli nagomilavati valovi tj još veći problemi i poteškoće i naš život je počeo biti sve nepodnošljiviji i teži za živjeti. Nakon što nam je prigustilo tako da se više tako ne može...

Dođe nam pitanje u glavi (kao i što je došlo kod Isusovih učenika):
"Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"

„Hej Isuse. Pa Ti si moj Bog. Ti bi me trebao čuvati. Gdje si kada mi je teško?“
Vidimo ovo:
"A on na krmi spavaše na uzglavku."
Čudno! Isus spava i to još na krmi, dakle straga na lađi. Odakle to sad?

Malo se podsjetimo..Isus nam je nudio pomoć, govorio nam je: "Prijeđimo prijeko!". To jest, nudio nam je rješenje da uz Njegovu pomoć pređemo preko izvjesnog problema ili poteškoće. No mi smo Ga odbili. Nismo htjeli da On kormilari našom lađom, već smo ga otjerali. I šta će Isus? Otišao je spavati i to sigurno tužan! Zašto je bio odostraga (na krmi)? Zato što smo ga tamo mi stavili. Stavili smo ga na zadnje mjesto u našem životu.
I nakon što smo Ga probudili našim vapajima, Isus je rekao valovima našeg života:
"Utihni! Umukni!"
Zamislite vi! Mi se toliko mučili i nije nam bilo bolje nego samo gore u životu. Dođe Isus i rekne: "Utihni! Umukni!" i hej! Nestade problema! Što nam to govori?
To nam govori da se Isusa i samo u Njega pouzdajemo kada imamo problema i poteškoća u života.
Ne u sebe niti u nekog čovjeka, nego u Isusa Krista! Isus Krist daje odgovor i rješenje za sve naše probleme i poteškoće!

Budimo iskreni sami prema sebi, da kada nam je Isus pao na pamet kao Osoba koja bi mogla pomoći, mi smo se bojali pitati ga za pomoć i sumnjali smo da nam On može pomoći
„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“
Braćo i sestre, nemojmo čekati da „zagusti“ još više u životu pa da onda zovemo Isusa.
Isus nije gluh, ne spava i neće odbiti naše molbe upućene Njemu! On će se rado odazvati da nam pomogne. Dopustimo da Isus bude kormilar našega života i onda niti jedna oluja i niti jedan val na neće moći ništa. Da reknem narodnim izričajem: ti valovi će moći pjevati borbene!
Naš Bog On je silan Bog! - Ne sumnjajmo u to!
Slava Isusu! Amen!

Božji blagoslov!


Post je objavljen 21.06.2009. u 22:42 sati.