Marketing
Marijansko hodocasce u Hrvatskoj
Veoma smo radosni što imamo priliku da vas izvjestimo o marijanskom hodočašću u Hrvatsku,BiH i Sloveniju,te posjetu mnogim salezijanskim zajednicama.
Dugogodišnji san je napokon ostvaren,a povijest je ispisana upravo ovih dana.Proteklih dana smo našim hodočašćem ispisali jednu stranicu povijesti jer smo upravo mi prva generacija koja je otišla na hodočašće u jednu zemlju izvan Italije.
To imamo zahvaliti mnogim ljudima na njihovoj ustrajnosti,radu ,zalaganju,molitvi i naravno najviše Božjoj providnosti,jer je uslišao dobronamjernu želju.Prije svega moramo napomenuti da to nije bilo samo jedno obično hodočašće jer to ne bi bila cjela istina.
Prvi grad u koji smo stigli bila je Rijeka.Posjetili smo našu salezijansku župu Marije Pomoćnice koja je kroz povijest bila i koja je i sad jedna značajna prisutnost.Vidjeli smo naše dvije župe u Rijeci,i gimnaziju koja je veoma cijenjena.
Nakon posjeta salezijanskoj Rijeci posjetili smo prvo marijansko svetište –Trsat.Subraća iz Rijeke su nam objasnila vrijednost i značaj svetišta,a i magistar franjevačkih novaka je rekao mnogo vrijednih stvari.Osim toga smo imali i prigodu provesti nekoliko trenutaka s franjevačkim novacima na Trsatu.Već taj prvi dan smo se uputili prema Zagrebu gdje smo prenoćili.
Drugi dan je bio posebno bogat.Prijepodne smo proživjeli u posjetu najuže gradske jezgre,te što je posebno važno u posjetu i molitvi Gospi od Kamenitih vrata.U podne smo imali svečano misno slavlje s mladima.Ta misa je ostavila velik odjek među novacima,jer je za mnoge bila novost vidjeti toliki broj mladih koji prisustvuju misnom slavlju.Time su mnogi primili jedno lijepo svjedočanstvo od mladih,te su se tako reći uvjerili da su Hrvati i u stvarnosti narod koji shavaća vrijednost i bit vjere.
Poslije ručka mo posjetili zavjetnu crkvu Sv. Mati od Slobode.Ideja o zavjetnoj crkvi rodila se tjekom Domovinskog rata,a ona je još jedan dokaz živog pouzdanja i pobožnosti prema Mariji.Izgradnjom ove crkve-svetista se zadržala živa uspomena pokojnih vjernika našeg naroda,te se tako nije dopustilo kako to često biva u povijesti da se zaborave imena onih koji su dali život za domovinu.
Nakon toga je uslijedilo hodočašće u Mariju Bistricu,gdje smo iznova vidjeli po brojnoj posjećenosti od strane puka kako je uistinu katolička vjera duboko ukorijenjena u dušu našeg naroda.Vidjeli smo Kraljicu Hrvata,a zatim smo obavili pobžnost križnog puta i sv. krunice.Tu smo se ponovno našli na stopama blakopokojnog pape Ivana Pavla II. koji je prepoznao i koji je cjenio marijansku pobožnot našeg naroda.
Sljedeći dan smo posjetili Plitvička jezera-impresionirajući monument prirode,fenomen koji je pod zaštitom UNESCO-a.
Nakon toga čarobnog jutra smo posjetili našu salezijansku župu u Zadru- Arbanasi.
Tu smo kao i na ostalim salezijanskim mjestima toplo primljeni,te smo nakon posjeta župi posjetili i grad.Posjetili smo najznačajnije crkve i katedralu,čuli koju riječ o zadarskim zaštitnicima Sv. Donatu,sv. Anastaziji i sv.Šimunu,vidjeli Pozdrav Suncu i čuli morske orgulje.Vidjeli smo lijep grad bogat povješću,doživjeli jednu polaganu i opuštajuću atmosferu koja često zna biti veoma živa i kreativna.
Navečer smo već bili u Splitu,da bismo ujutro posjetili Solin.Nakon toga smo vidjeli Najlipši grad na svitu i mnoge lijepe stvare koje su potvrda prethodno navedenog epiteta.Nakon posjeta gradu pod Marjanom smo se uputili prema najiščekivanijoj točki hodočašća-Međugorju.Tamo su se mnogi ispovijedali,svi su se molili,nitko se nije preobratio.Prisustvovali smo misnom slavlju i programu,a navečer smo se moleći uspeli na Podbrdo.Iskustvo Podbrda je bilo posebno poučno.Budući da smo se penjali tijekom noći,nije bilo svjetla-logika,sasvim prirodna stvar.Zbog te prirodne pojave smo morali paziti kako hodamo jer je područje kamenito-ili stjenovito,a tijekom uspona smo molili.Stoga je valadala radost kad smo došli na mjesto ukazanja prilično živi i dosta zdravi.Tamo smo vidjeli kip naše Kraljice koja nas čuva na svim životnim putevima i koja nas čeka u vječnosti.Bez sumnje najdublje iskustvo.Nakon Međugorja nastavak prema Žepču,a onako usputno smo vidjeli iz autobusa Mostar-poprilično stari most i Sarajevo-gdje se nismo zaustavili da popijemo kavu iz fidžana.
Žepče-velika primljena milost,jer živi želja za radom i za Kraljevstvom Božjim.
ZA SLIKE-KLIK-
Nakon naše provicinije i hodočašća posjetili smo susjednu nam Slovensku provinciju,odnosno provincijalnu kuću u Ljubljani.Poslije toga smo vidjeli njihovu gimnaziju koja se nekim čudom nalazi u jednom malom selu imena Želimlje,a čija su dva biša učenika sadašnji novaci.To je jedno zdanje u kojem uistinu ima mnogo života zbog prisutnosti mladih,moglo bi se reći jedna stvarnost dosta slična onoj u Žepču.I nakon svega vratišmo se prezadovolnji viđenim i doživljenim u našu svakodnevicu.
Za nas Hrvate i braću nam Slovence to je bila izvanredna prilika da makar nakratko vidimo naše obitelji i prijatelje na čemu smo Bogu veoma zahvalni.
Još jedna stvar neizmjerne vrijednosti bila je spremnost naše subraće u matičnoj nam provinciji,koja su nam izašla u susret te koja su nas dočekala otvorenog srca.Vidjeli smo u njima karizmu koja živi i njihovo služenje mladima čime su nam ostavili model pravog salezijanca koji sve daje za mlade.Veliko im hvala.
Vidjeli smo Lijepu našu ,drugi su upoznali našu kulturu,življenu katoličku vjeru,privrženost našeg naroda Bogu,saznali nešto o našoj slavnoj povjesti,vidjeli realnost i mnoge druge korisne,svete i lijepe stvari.Stoga se nadamo da će ovakva hodočašća postati tradicija.
ZA SLIKE-KLIK-
Post je objavljen 21.06.2009. u 18:39 sati.