Kad sam se u jednom dijelu svog posljednjeg posta osvrnula na najuspješnije ljude iz povijesti, za trenutak sam, barem što se tiče nekih mojih čitatelja i blogoprijatelja, dodirnula u osinje gnijezdo određenih dvojbi i sumnji. No, jesam li? Možda se samo tako činilo! A kako bih otklonila sve nedoumice u pogledu zasluga i veličine tih (nekih) ljudi, posvećujem im sa radošću i poštovanjem i svoj novi post. Tako ću vam, vjerujem, uspjeti bolje približiti svoje stavove...
Tko su, dakle, bili ti ljudi kojima sam u svom posljednjem postu poklonila riječi divljenja i najdubljeg poštovanja? Iskreno? Nisam sigurna. Jer u trenutku kada sam pisala post nisam razmišljala o njihovim imenima, nego samo o njihovim karizmama. Ne o, uvijek dvojbenim, političkim i povijesnim karizmama, nego o onim ljudskim, duhovnim karizmama. Moje misli poletjele su ka vojsci bezimenih heroja, koji su odbili pomiriti se sa stanjem "kakvo jest" i koji su smjelo krojili svoju osobnu sudbinu. Razmišljala sam o ljudima koji su ostvarivali "nemoguće", o onima koji su drugima utirali put i koji su svojim životima uspjeli promijeniti ili barem utjecati na fizičku ili duhovnu stvarnost masa. Aludirala sam na velikane duha, na "fajtere", na neustrašive, na idealiste, vizionare, pionire, učitelje, lučonoše...
No, ako me ipak upitate za imena i ja vam, primjerice, spomenem Mandelu, tada ne mislim toliko na Mandelu kao političara, koliko na Mandelu kao čovjeka koji je bio neustrašivi borac protiv apartheida i koji je uspio na rasizam ne odgovoriti rasizmom. Tada mislim na Mandelu čiji je životni put postao inspiracija i nada za sve one koji su živjeli i žive potlačeni i obespravljeni.
Hellen Keller? Premda slijepa i gluhonijema uspijela je doktorirati filozofiju, napisala sedam knjiga, i naučiti nekoliko stranih jezika. Putovala je svijetom i bila aktivist za rasnu i spolnu jednakost i pacifizam. Obračunavši se sa svojim strašnim fizičkim hendikepom, donijela je nadu i svjetlo svima koji su morali ponijeti križ slične sudbine, promijenila našu percepciju hendikepiranih i potvrdila da je put tamo gdje je i volja.
Frida Kahlo? Prava ikona. Ali ne slikarska, nego duhovna. Jer u mladosti joj je tijekom nesreće u tramvaju čelina šipka probola utrobu, noga joj je bila potpuno smrskana, a kralježnica joj je bila zauvijek oštećena. Zbog toga je ostatak života provela stigmatizirana stalnim i intenzivnim bolovima, ali i odlučna da svojem mučnom trajanje ispuni smislom i kreativnim stvaralaštvom.
Eckhart Tolle? Tko je pak on? Običan dječak iz susjedstva. Diplomirao na sveučilištu u Londonu i upisao, ali nije i završio doktorat iz filozofije i književnosti na Cambridgu. U dobi od 29. godina dodirnuo je samo dno. Lutajući kao beskućnik i bijednik ulicama nekog kanadskog grada, razmišljao je o samoubojstvu, potpuno shrvan zahtjevima i stresom surovog modernog života. Tada je, navodno, iskusio “unutarnji preobražaj” i došao do nevjerojatnih uvida o duhovnoj i metafizičkoj stvarnosti ljudskog života, postavši preko noći jedan od najutjecajnih duhovnih učitelja današnjice. Eckhart je putokaz, inspiracija i nada na duhovnom putu suvremenog čovjeka. Knjige su mu prevedene na više od dvadeset jezika, putuje svijetom i drži predavanja milijunima ljudi diljem planete. Posljednjih deset godina stekao je reputacju učitelja svjetskog glasa, velike duše, koja nosi poruke nepovezane ni s jednom određenom religijom ili doktrinom. Jednako kao i svi veliki majstori prije njega, poučava nas jednostavnim i jasnim jezikom o tome da se put, istina i svjetlost kriju u našoj nutrini, te da korijen većine problema počiva u našem umu i našim iskrivljenim interpretacijama stvarnosti, a ne u svijetu koji nas okružuje.
Jesse Owens. Legendarni američki atletičar koji je osvojio 4 olimpijska zlata i srušio Hitlerov mit o nadmoći arijevske rase. Godinu dana ranije na mitingu u Michiganu, izjednačio je jedan i srušio tri svjetska rekorda, i to za samo 70 minuta! Trebalo je proći 48 godina da to isto pođe za rukom jednom drugom atletičaru, Carlu Lewisu. Cijelog života je naglašavao važnost vjere, ozbiljnog i predanog rada i lojalnosti. Mladima je ponavljao: "Svatko može postati netko!" A kad je Jesse Owens govorio, svijet je slušao. Svojim je osobnim primjerom pružio nadu milijunima mladih, u Americi i u svijetu. Četiri godine prije smrti, doživio je najvišu počast koju jedan civil može doživjeti u Americi primivši odlikovanje Medalje slobode. Time je Jesse Owens na svoj način trijumfirao nad segregacijom, rasizmom i licemjerjem.
Andrew Carnegie. Jedan od najbogatijih i najutjecajnijih američih industrijalaca, car čelika, rodio se u sirotinjskoj obitelji u kući tekstilnog radnika, postao je krajem 19.stoljeća, zahvaljujući svojoj marljivosti, upornosti i entuzijazmu, najveći proizvođač čelika u svijetu. Većinu svog basnoslovnog bogatstva trošio je na otvaranje škola, sveučilišta, bolnica, knjižnica, sirotišta, fondacija, te postao jedan od najpriznatijih dobrotvora u svijetu. Predstavlja utjelovljenje američkog sna u najljepšem smislu te riječi.
Moja lista velikana bi, naravno, mogla biti još puuno duža, no držim da nema potrebe dalje elaborirati jer sam sigurna da ste do sada već shvatili kakvim sam se to ljudima željela pokloniti u svom prethodnom postu! A na vama je da prosudite o tome jesu li karizme ovih ljudi na bilo koji način upitne. I koji su, po vašem mišljenju, neki drugi ljudi čije bismo stope trebali slijediti?
Post je objavljen 20.06.2009. u 19:38 sati.