Irin brak je izgledao puno bolje nego u onom kritičnom trenutku kad sam Paola uhvatila u noćnom baru kako zavodi striptizete. Bar se tako hvalila Ira. Osim što je Paolu stavila lanac na vrat, ona je i ja smo napravile uz pomoć jedne kolegice inače advokata po struci i ugovor, sa kojim se svaki muž posebno obvezuje na vijernost i u slučaju da ga uhvatimo u nevijeri da pristaje na sve poslijedice. Bilo je to tako viješto pravno sročeno, da ni uz najbolju volju ni jedan nije mogao izaći ni iz braka ni osloboditi se svoje gospodarice ni na jedan način. Jer je sva imovina automatski je presla u ženske ruke, a bilo gdje da su pobijegli, njihove plače bi došle za odštetu nama.
Pier se uvijek volio igrati sa mojim prstenima na cicama, naravno samo onda kad bi mu ja to dozvolila. Ipak nakon nekog vremena smo se oboje zasitili i tog detalja i moje cice više nisu bile neka posebna senzacija, već uobićajeni izgled jedne malo neobične žene kako sam ja sebe zvala.
Već sam bila i zaboravila na moje i Irine pirsinge, kao i na slučaj njenog muža. Taman sam pomislila kako sam sredila i taj slučaj.
Tad me Ira nazvala jednog dana na posao, da li može doći kod mene hitno. Ako je hitno, poimislila sam da je neko bolestan i da joj treba neka hitna inervencija preko reda ili neko pomagalo, pa sam joj rekla da dođe. I
ra je sva uzrujana pričala da joj je muž izgleda opet našao ljubavnicu, jer ga nema kod kuće nikad navečer, a na košulji je pronašla tagove ruža, što je tad bio siguran dokaz da muž vara ženu.
Uspijela sam je umiriti i dogovorile smo da opet unajmim onog našeg detektiva koji će pratiti Paola i vidjeti što on točno radi u večernje sate.
Nakon tijedan dana Detektiv se vratio sa zadatka i donio mi omotnicu sa slikama koje je on snimio.
Nije bilo sumnje, Paolo se sastajao sa nekom djevojkom po motelima ili parkiralištima. Na jednoj slici sam vidjela nešto neobično, umjesto one ogrlice koju smo nas dvije satvile našim muževima, Paolo je nosio nekakvu drugačiju kao neka kožna traka sa detaljima.
Zatražila sam od detektiva da mi uveča taj detalj i sutra donese u ured.
Jedva sam čekala uvečanje. Kad je slika bila na mom stolu, sa povečalom sam pogedala u ogrlicu, izgledala je od kože, a umjesto pločice i mog ili naseg natpisa o vlasništvu bila je neka crna traka sa nečitkim textom.
Odmah sam se zapitala kako je Paolo mogao skinuti lanac, a da ga ne ošteti.
Tog popodneva sam došla kod Ire doma i dok smo nas dvije čavrljale pojavio se Paolo, odmah sam ga sčepala za ogrlicu i povukla, upitavši ga kako provodi vrijeme. Paolo je vidno preplašen jedva nešto mrmljao.
Dovukla sam ga do fotelje i gurnula da sjedne, zatim sam svom težinom sijela na njega onemogučivši mu da se pomakne.
Povlačila sam ga za ogrlicu koja se nije dala skinuti, izgledalo je sve u redu, ali tad mi je sinula ideja. Podigla sam se sa Paola i povukla ga na pod. On se nije snašao, ni mogao zamisliti da će ga ženina prijateljica ovako grubo srušiti. Sjela sam mu na grudi i počela ga prepipavati.
Ira je nijemo gledala sto se događa. Ja sam ustvari tražila i pretraživala njegove džepove. Napokon sam pronašla ono što sam tražila, a to je ključ od auta. Iri sam rekla da ga drži ovdje dok se ne vratim. Paolo je počeo nešto vikati, ali mu je Ira zaljepila dvije pljuske i odmah je ušutio.
Otišla sam do auta i ispod sijedala pronašla malu vrečicu, a u njoj kožnu ogrlicu koja je bila na slikama. Sad mi je sve postalo jasnije, Paolo je sa njom prekrivao svoj zlatni lanac na kojem je pisalo "Proprieta di Ira", ili
"Irino vlasništvo".
Na kožnom remenu je pisalo Great lover. ili Veliki ljubavnik.
Pohitala sam gore kod njih i pokazala im moje otkriče.
Ira je bila uzašnuta drskošću svog muža.
Obje smo mu zaprijetile, ali znale smo da to neće imati velikog učinka, jer Paolo je bio kronični zavodnik, trebalo je smisliti nesto efikasnije, puno efikasnije.
Post je objavljen 17.06.2009. u 23:38 sati.