"Jedna ptica se godinama gnijezdila u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike napuštene ravnice. Međutim, jednog dana orkanski vjetar iščupa drvo i prisili sirotu pticu da odleti dalje i pronađe novo sklonište. I tako, stotine kilometara daleko ptica pronađe predivnu šumu prepunu bujnog i zdravog drveća.
Potom učitelj reče: "Da orkanski vjetar nije iščupao osušeno drvo, ptica nikada ne bi napustila sigurnost svoje pustopoljine i odletjela dalje u potragu za boljim staništem. To znači da nesreća sama po sebi nije uvijek loša jer se u njoj često skriva mogućnost za pozitivnu promjenu i učenje."
Kažu da je događaje bolje promatrati, nego ih prosuđivati. Jer život je takav kakav jest: u dobru on često nosi nešto zla, a u zlu sjeme dobra. I zato svjestan čovjek ne donosi zaključke na temelju trenutne situacije. On ne zna. Ali čeka da sazna. Takva životna filozofija čuva ga od suvišnih razočarenja i velike boli. Ali mu isto tako i donosi trenutke neočekivane sreće ili čak rješenja problema o kojima nije mogao ni slutiti.
Razmislite za trenutak o najuspješnijim ljudima u povijesti. Svi oni dijelili su iste osobine duha; vjerovali su da zaslužuju najbolje, vjerovali su u sebe i svoje sposobnosti prepuštajući se s povjerenjem svojoj intuiciji i kreativnosti. I nisu se nikada predavali, nego su uspijevali zadržati tu nevjerojatnu žilavost i nepokolebljivost tijekom cijelog života. Takvi ljudi jednostano ne priznaju poraz i zato, kad ga i dožive, ustaju i nastavljaju onamo kamo su namjerili. Sretnicima je taj sindrom pobjednika ucijepljen još za ranog djetinjstva, drugi su, pak, tijekom života naučili kako ga uprogramirati u svoj um.
Na žalost, većina ljudi pati od sindroma straha, nesigurnosti, ugroženosti i kukavičluka. Oni, pak, za razliku od pobjednika, vjeruju da im se stvari događaju i da ih ne mogu kontrolirati. I budući da vjeruju da je život nešto što im se događa, najčešće se osjećaju bespomoćno i frustrirano. Zbog toga, kad im vjetrovi života unište trulo stablo na kojem su svili svoje gnijezdo, oni u očaju krše ruke i proklinju Boga koji im je namijenio tako okrutnu sudbinu. Umjesto da prikupe svu mentalnu i duhovnu snagu i krenu dalje u potragu za zdravijim i jačim stablom. Jer sve što čovjeka ne ubije, to ga ojača.
A ja sam sigurna da će nam ovi orkanski vjetrovi koji već neko vrijeme bijesne i haraju našom Zemljom donijeti puno pobjednika!
Post je objavljen 14.06.2009. u 13:06 sati.