Marketing
Pismo neznancu...V.
Danas sam opet gledala tvoje oči. Opet nasmijane. A kod mene opet čežnja. Ne za onim što je bilo. Ne za onim što znam da ne će biti. Za onim što je moglo biti.
Sjedila sam na plaži u smiraj dana, u zalazak sunca, promatrala posljednje kupače, a moj pogled uprt u morsko plavetnilo…ispred mene Cres, na lijevo Krk, na desno Učka…
Opet retrospekcija…ali ne i tugaljivost. Ne čežnja zbog odlaska iz ovih krajeva.
Ovaj sam put utonula toliko duboko u svoje misli da sam te i osjetiti mogla. Nisam bila sama. Osjećala sam tvoj dah na svojem vratu, tvoje prste kako prolaze kroz moju kosu. A smiješno…mi nikad nismo bili na ovim plažama. A opet, slika svega bila je tako živa. Smijao si se dok si sjedio iza mene i prstom mi nešto pisao po leđima…mislim da si ispisivao moje ime…svako malo ljubio si moja ramena…moj vrat…moja leđa…
I da, opet sam se ježila pod nježnošću tvojih dodira i svakog tvojeg poljupca.
Vrijeme je stalo na tren, a ljudi su u tom trenutku iščeznuli.
Bili smo samo mi. I taj naš trenutak.
Naša mala vječnost.
Post je objavljen 12.06.2009. u 21:40 sati.