Pregled posta

Poglavlje 2. " TAJNE ZAPUŠTENE KNJIŽARE"

Subota je prošla prilično brzo uz goste.Cure su kod mene prespavale. "Arielle!"Vrisak mi je dospio nježno
do glave te sam sasvim smireno otvorila oči upijajući blještavilo sunca. "Da?" Mirno sam zapitala promuklim
glasom. "Da?Obično kad te budim skačeš iz kreveta i šiziš što se derem.Što je tebi ove dane?"Zapita zbunjujuće Morelin. "Koliko je sati?"Zapitah. "Podne." Odvrati Alexis. "Podne?Već?" Ustadoh na brzinu i zaletih se u ormar da odjenem nešto.Potrajalo je dok mi je Alexis vezala kosu u kečkice. "Odrezat ću tu kosu!" Pobunila sam se. "Odreži
i ofrarbaj.Bit ćeš svježa i novorođena."Predloži Morelin. "Hoću,no ne danas."Cijelo smo podne plesale,kad mi je Ashley odjednom izletjela pred noge. "Što je sad?" Izderem se. "Upali televizor!" Uspaničila se te nervozno priključivala TV. Na ekranu se pokazala novinarka s 5.galaksije tj. planeta Verte.Govoreći brzo i nerazumljivo pokušavajući nadglasati buku u pozadini. "Pripremite se,zla vremena dolaze.Hvala na slušanju,to je sve za danas."
i program se prebacio na reklame.Tada je Alexis isključila televizor. Sve četiri smo zanjemile u sobi.Prostorija je
bila zagušena tišinom. "Kakva zla vremena?!" Morelin se usudila probiti tišinu.Progutala sam slinu. "Neam pojma."
Odvrati Alexis. "Ashley,zašto nas ranije nisi došla obavjestiti o važnim vjestima na TV-u?" Prijeteći sam ju
pogledala. "Oprosti,mislila sam da gledaš televizor,no tada sam prošla pokraj sobe i začula muziku."Odvrati.
"O čemu se radilo?"Zapitah ju ponovno. "Ne znam.Nisam sasvim razumjela.Jedino što znam jes da je tata otišao
po nešto vrlo bitno za nas."Izašla je iz sobe namrgođena. "Što god bilo,nadam se da nećemo morati hvatati
oružje."Sjedne na krevet Alexis. "Ma jesi li ti pala danas na glavu?! Kakvo oružje!Alexis,danas bi svojim glupim izumima raznjeli jednim laserskim streljivom cijelu planetu!" Zaderala sam se. "A što misliš da im je u cilju raznjeti planetu ili je osvojiti?Ha!?!" Izvali ona na mene. "Hej,hej! Ako ćemo i nositi oružje sa sobom,to neće biti
laserski uništivaći planeta.Uostalom,smatram da se mi na Zemlji nemoramo oko toga brinuti."smireno će Morelin
"Ta tko bi poželio ovako star planet kao što je Zemlja?!" Njemo smo ju pogledale. "Tko zna,možda im je do naše galaksije." Slegne ramenima Alexis. "Ma tebi je do galaksija!Umukni već,zašto stalno misliš negativno?" Grdo ju
pogledam. "Nije istina,samo dajem predpostavke,zašto misliš da su nas upozorili?" "Opet ti sa tvojim što ako,što
ako i što ako....!Šuti!" Načas je ponovno zavladala tišina. "Cure,ohladite!Neći biti nikakvog rata!Vratimo se plesanju.Trebamo to dobro odvježbati."Smiri nas Morelin te sam ponovno upalila muziku.Nastavile smo s novim pokretima.Nakon što nam je ples,konji i časopisi dosadili,odlučile smo se prošetati gradom.Bila je urnebesna gužva.Danas je naime nedelja i nitko ne radi.Dučani zatvoreni,kafići zatvoreni,knjižare zatvorene,baletni studio zatvoren,lunopark zatvoren,sve živo zatvoreno. "Kuda ćemo?" Zapita Alexis. "Imam jedno savršeno mjesto!"Vikne
radosno Morelin. "Koje?" Zapitah. "Požurite!" Morelin je već bila duboko u gužvi. Potrčale smo za njom ali je nestala.Masa ljudi hodala je u svim smjerovima.Zapela sam o nečiju nogu i pala.Kad sam se ustala ni Alexis više
nije bilo. "Krasno." Ljutito prozborih sama sebi. "Oprosti,nisam htjeo."Začula sam Deana. "O! Kakvo li iznenađenje." Podsmjehnuo je. "Loviš zeca?"Upita me nasmješeno poput sunca. "Alexis i Morelin,zapravo.Nestale su u gomili."Kimnuo je glavom. "Pa kamo ste se uputile?" Razgledavao je okolo. "Ne znam.Morelin je htjela nekamo ići no nisam shvatila o kojem se mjestu točno radi." Pomno me promatrao,kao
da na meni leži odgovor. "Što je?" Zapitah. "Ništa."makne pogled s mene. "Najdraže Morelinino mjesto jest
park sokola,ako se ne varam.Možda je to mjesto kamo se uputila." Ponovno baci svoj savršen i mekan pogled
u moje oči. "Dobro si se sjetio,hajdemo tamo." Sjeli smo u zračan vlak koji nas je prebacio u dvije minute do
velikih drvenih vrata. "Evo nas." Rekavši to vjetar mu je razmrsio zelenu kosu.Ušli smo u taj veliki,umjetni ali prekrasni park sokola.Taj je park sastavljen od velikog umjetnog jezera,netaknutog drveća i pješačkih staza.
U ovome parku sljedi pravilo: što se dogodi prirodno,tako će ostati.Dakle,uruši li se neko drvo,ono ostaje na tome
mjestu ležati kako je.Nema klupica,ljudi obično sjede na mekoj zelenoj travi u kojoj se ponekad i pokoji sokol
osunča,možda i bubamara izađe da podjeli sreću,ili pak neka vjeverice skoći s drveta da pokupi orahe.
Ovaj je park ,osim što ga zovu parkom sokola,zvan kao park zaljubljenih,što se nije ticalo mene i Deana.
Tražili smo cure po cijelom parku. "Nema ih nigdije." Rekne nezadovoljno umorno te sjedne na travu. "Šteta.
Nemam irrho(slićno mobitelu) da ih nazovem." Sjedoh također.Ostali smo promatrajući tu bezbrižnu šumicu.
Danas se,hvala Bogu,ne koristi papir tako učestalo kao prije.Sve se drži na kompjuterima ili drugim elektronskim
uređajima,tako da se drveće nemora bojati da će ga uskoro posjeći.Neka slobodno diše i stvara kisik,koji je nama
vrlo potreban.Prošlo je tako neko vrijeme dok smo šuteći promatrali prirodu.Zadivljeni njenom ljepotom i obasjanim suncem. "Pa ako ih nema,idem ja kući." Ustanem se.Gledao me svojim smeđim očima zbunjeno.
"Što ćeš doma raditi?! Pomoći ću ti da ih potražiš po gradu,ili možemo na telefonsku govornicu."Predloži.
Razmišljala sam na povjetarcu i odjednom me prekinulo njegovo lice pod mojim očima. "Ovaj,da...telefonska govornica." Napokon sam uspjela izustiti te sam shvatila da sam mislima otišla pre daleko od dotične teme o kojoj
sam trebala razmišljati.U gradu smo se ponovno našli u gomili ljudi. "Kuda idu oni danas?!"Ljutito prozborim.
"Šeću uokolo."Nasmješi se "za razliku od tebe koja neznaš kuda ideš.Čak se ni ne šećeš." Primio me svojom toplom i blagom rukom za dlan kako se nebih izgubila.Nasmješila sam se i ubrzala korak.Ušla sam u telefonsku govornicu,ubacila novčić i čekala. "Zdravo! Ovdje Alexis,trenutno nisam dostupna,probajte me dobiti kasnije.Ciao!" Poklopila sam slušalicu. "Što je?" Zapitao je kad sam izašla iz govornice. "Tako si brzo gotova?"Začudi se. "Uključila je sekretaricu." Sagnula sam glavu i buljila u čizme. "Ah,šteta.Baš sam
htjeo vidjeti Alexis,jučer je cjelo popodne bila zauzeta." Podsmjehnula sam se. "Bila je kod mene."Olakšan ali
još uvijek iznenađen pogled prebacio je na mene. "Nači ti si kriva!" Ljutito ali opet blago vikne. Kimnula sam glavom nakon čega smo se pozdravili i krenuh kući.
"Gdije su cure?" Upita Ashley. "Ne znam,pogubile smo se u gradu.Ostavi me na miru."Mrzovoljno sam sjela na kauč i upalila horor. "Mogu li s tobom pogledati film?" Zapita ponovno. "Naravno da nemožeš.Ovo nije film za tebe."Namrštila se. "Dao Bog,Arielle,da se prema tebi tako bezobrazno počnu ponašati!" Vikne uz plač. "Ashley,ne gnjavi.Ako u roku od 2 sekunde ne napustiš ovu prostoriju,zvat ću tatu da mu kažem kako mi smetaš.Znaš što će onda biti?"ljuto ju zapitam retoričko pitanje "Uzet će ti konja!" Nato zalupi vratima te ja ostadoh na miru gledati film.

(Nastavlja se.)

Post je objavljen 09.06.2009. u 17:11 sati.