Budnosti nikad dosta gospođice od tri pedlja...
Na krivinama zadnji vagoni luđački tresu i mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid,
a oholost nekad suđena da bude vrlinom
splašnjava na očigled i smrdi nadaleko
I nitko nema snage da odagna propadanje
i nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine
koja laprda među krajnostima kao rijetko govno
Dok svi tvoji besprizorni usrećitelji
i samozvani štovaoci onog što ne razumiju
i svi tvoji plaćeni nitkovi, doušnici i sjecikese
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom
Koji štiti vjernike od zaraženih
a svaku duhovitost uvijek i na vrijeme
efikasno liječe u samom začetku...
Pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja?
Krivo srastanje gospodine, krivo srastanje...
Kao kad bogate prose za miraz,
a talon nose ružni i opaki
s nećuvenom moći da tjeraju što zažele.
Mnogo ih je i strašno galame
obično razbiju sva ogledala na koja naiđu
da ne ostane ni pomen na ljepotu
MA TJERAM IH SVE NA VIRTUALNI!!!
Post je objavljen 08.06.2009. u 20:25 sati.