Moram priznat da stanje mog duha je slika stana u kojem zivim - kaos, brdoooo smeca. Jer kako drugacije nazvati hrpu robe, papira, boca? neopranog sudja?! No, za sve postoji kljucan trenutak kad se mora vratit normala.
Lagano depersivna s oscilacijama u zadnjih par dana (prema tezoj depresiji) odlucila sam tom stat na kraj jer gubim snagu bespotrebno razmisljajuci i dajuci si odgovore.
Ovu sam pjesmu slusala kad sam "zadnjemu" davala sansu:
Ne morate ni razumijeti tekst, dovoljno je prepustit se pjesmi da znate da sam podsvjesno znala da sam naisla na jos jedan primjerak u svojoj studiji zvanoj "propali slucaj". U postu prije ovog napisala sam da sam upoznala napokon nekog normalnog i tupavo napisanim postom (kako to ja i znam napisat bez reda i namjere) ispalo je kao da u njemu vidim misao vodilju i mogucnost. Ne cujemo se, poruke su izblijedile a nisam od onih koji vode inicijativu u ljubavi jer ipak ona mora biti obostrana.
Jucer sam pozeljela prespavat ostatak zivota da se ne moram osvrtati na svoje vlastite greske. Pozeljela sam prespavat i zato sto sam u 72h odspavala tek 4h i tijelo mi je slomljeno, duh mi je slomljen, jednostavno sam umorna. No, zelja da vidim svog kumcica, vesele cure i osjetit malo radosti je bila jaca i zavrsila sam na Jarunu na cak 10 kotaca. Da, 2 od bicikle i 8 od rola. Nakon prvog kruga htjela sam pobjec od svega: i sunca i cinjenice da je jedan Bivsi bio tu. No, nisam pobjegla i uspio me presresti. Dozivjela sam cak cijeli krug prosvjetljenja gdje grijesim : pa stalno lovim neke mulce cija svijest je introvertirana na sebe. Od glupavih pitanja poput "da li si popravila vodokotlic?" (hm, zivjela bih 7mj bez njega?!) i da ne spominjem pokusaja da se na ikoji nacin meni podsmijehne.. zaboljela me glava, umalo sam se polomila al i posteno odahnula:"sto ja vidim u nekim ljudima?!"
No, dobro. Moja mala bubica me tako uveseljava da jedva cekam dan kad cu sama imati takvog sincica. Kako odrasta tako se zanimacija prosiruje..vidjevsi svoju tetu i mene na rolama kako odlazimo briznuo je u plac i cijelo igraliste nije bilo dovoljno da se smiri. Bubica..
Za kraj napisanog bitno je dodat : ta moja ludost? Gdje joj je kraj? Pocela sam u proljece cistit, bit cu gotova kad ljeto vec bude cvalo na ulicama..al vrijedi pocistit svoj dom i uzivat u zatvorenim vratima koja se sjaje ..
puse
Post je objavljen 08.06.2009. u 15:33 sati.