ŠETNJA U PRIRODI (razbistrila mi misli)
"Davno je rečeno da je istinska ljubav snažna kao molitva. Ona čisti srce. Okrepljuje duh.Pobjeđuje taštinu. Ona doziva. Mami. I mora biti uslišena."
Ovo je jedan odlomak iz knjige koju sam danas čitala boraveći cijeli dan u prirodi, na svježem vazduhu. To mi je razbistrilo misli, razriješilo mnoge moje dileme,dvoumljenja. Jednostavno pokušala sam da saberem, oduzmem, podijelim i pomnožim šta se da i da sredim svoje misli i osjećanja. Shvatila sam da ovo do sada ne vodi ka pravom putu ,ka istinskoj ljubavi koju ja imam ,a koju ne uzvraćam istom mjerom.
Dan je bio predivan, malo vjetrovit,ali sunčan. Imala sam osjećaj da mi vjetar šapuće da moram biti jaka.
I odlučila sam. Nema više mjesta za tugu u mom životu, jer previše toga bolnog i teškog nose moje godine sa sobom.
A imam razlog zbog kojeg treba da budem vesela i sretna, to je moj sin koji
mi daje snagu da se borim i ne dozvolim ružnim mislima da vladaju onim drugim djelom moje duše. Onom drugom polovinom mene.Onom drugom JA:
Zatim je to moj suprug koji mi pruža istinsku ljubav. Ali ja moram priznati da mu tu ljubav ne uzvraćam istom mjerom. Iskrena sam i to mi je možda velika mana, a o tome sam već i pisala.
Jedino mjesto za koje niko ne zna je ovaj moj blog u kome mogu slobodno da pišem, iznosim svoje misli i osjećanja. A nadam se da ih niko neće zloupotrijebiti ili pogrešno shvatiti.
Post je objavljen 06.06.2009. u 22:14 sati.