Ewa je, kao drugo dijete, naslijedila brojne slikovnice od Petra. Iako najviše voli svoje, danas mi je odlučila čitati Ivicu i Maricu. Tu slikovnicu je Petar dobio davno na dar, nisam fan tih ludih bajki i to nisam kupovala. Možda zbog ovakvog razgovora. Ewa ima tek navršene 3 godine.
- Tu su Ivica i Marica (uopće ne znam kako zna njihova imena, op.ja), tu je tata. A gdje je mama?
- Umrla je.
- Zašto?
- Bila je bolesna.
- Ajme, vidi ih. U šumi su. Zašto?
- Tata ih je poslao u šumu.
(srećom, nema novog "zašto?")
- Vidi mama. Ivica je unutra. Kako se to zove?
- Kavez. Ta zločesta baba ga je stavila u kavez jer ga je htjela pojesti.
- Vidi ovo! Što to Marica radi?
- Gurnula je babu u vatru. Nije htjela da joj pojede brata.
- Evo tate!
- Da, vratili su se tati. Tata je sad sretan.
- A tko živi u kući?
- Nitko. Baba je mrtva i sad nitko ne živi u kući.
(tišina)
I onda smo prešli na Fifinu slikovnicu. U njoj je Narcisi neugodno jer joj je Spori posvetio pjesmu, zaljubio se...
Post je objavljen 05.06.2009. u 12:06 sati.