Marketing
Tokyo, drugi put. Dio peti: Nihonbashi.
Predvečer sam se namjerno uputila u smjeru u kojem sam zabludjela prošlu večer, prema jednom od starih centara Tokya, mostu Nihonbashi (Nihon = Japan, bashi = hashi = most). Usput viđeno ponešto:
Kip zaštitne zvjerčice na ulazu u restoran.
Reljef "Atenske škole", slavne Rafaelove freske koju sam imala prilike uživo gledati u Rimu koju godinu ranije.
Ima lijepih nebodera u ovom kvartu...
...no glavni dio su palače kupnje! "Robna kuća" jednostavno je preskroman izraz za njih.
One koji me poznaju ne čudi da nisam ni kročila u njih. :P Za one pak koji bi, na fotografiji je robna kuća Mitsukoshi:
Tokijska sličica: strani bajker koji štapićima jede gablec na ćošku. :)
Napokon, Nihonbashi, ispod nadvožnjaka kojim ide brza cesta.
Nihonbashi iz profila.
Da, brza cesta ide iznad rijeke - to je bilo jedino slobodno mjesto za povlačenje ceste u izgrađenom Tokyu. Rijeka koja ne vidi sunca... tako depresivno.
Nihonbashi je bio poznat od šogunskih vremena kao ishodište od kojega se šire svi japanski drumovi. U Meiji eri postavili su i ploču da to označi, koja je nakon gradnje nadvožnjaka pomaknuta stotinjak metara dalje.
Negdje u to doba podignuti su i ovi (grozni) kandelabri.
Kandelabr popiknut na nultoj točki, sad pomaknut par metara više da ne smeta prometu i da se vidi i s brze ceste.
Za noćno snimanje odabrala sam Odaibu, da vidim kako slavni Rainbow Bridge izgleda po noći.
Ploveći restorani na Tokijskom zaljevu.
Noćna panorama.
Post je objavljen 06.06.2009. u 16:48 sati.