Marketing
Tokyo, drugi put. Dio četvrti: Ryogoku, i opet.
Kad sam već bila u blizini, skoknula sam do Ryogoku da upotpunim sumo doživljaj (ipak je bio posljednji vikend sumo turnira u Nagoyi). Ovaj put sam mjesto vlakom došla podzemnom, čija je postaja isto okićena sumo temama. Moderna skulptura inspirirana yokozuninom ceremonijom pročišćavanja ringa.
Ukras na podu s gumbai sudačkom lepezom.
U blizini Kokugikana nalazi se zgodnički mali japanski vrt. Šteta što je vrijeme bilo sivo i nefotogenično.
Golubovi nisu toliko posvudašnji kao u Zagrebu.
Vretenca pak jesu, svih boja i veličina.
Kokugikan kao "posuđena pozadina" pejsažu vrta.
(japanski vrtovi često uključuju elemente "vanjskog" pejsaža kao što su brda u kompoziciju vrta, što se naziva "posuđenom pozadinom")
Kokugikan!
Mural na zidu Kokugikana.
Detalj krova Kokugikana.
U sumo muzeju bila je izložba posvećena 1000 pobjeda spomentog "Vuka" Chiyonofujija. Spektakularan rezultat, kad se uzme da se godišnje može skupiti maksimalno 90... Ovaj put sam se pristojno suzdržavala od fotografiranja, no jedna bakica je bez obzira na sve natpise fotografirala Chiyonofujijevu svečanu pregaču (kesho-mawashi) i to koristeći fleš! Tsk. Pregača je inače ovjekovječila neprekidni niz od 53 pobjeda, drugi po nizu nakon Taihovih nedostižnih 69, rimskim natpisom VXIII (znam da je krivo, trebalo bi biti LIII, ali Japanci su napisali kako bi se 53 pisalo kanjijima) preko stilizirane vučje glave. Dio izložbe bio je i 20-minutni video s borbama hrvača koji drže rekorde u nepobjeđenim nizovima, spektakularna šetnja kroz vrijeme i bivše Kokugikane. Izložak nad kojim su mi potekle sline bila je kaligrafija Chiyonofujijeva "Senshin" (Čisto srce) s potpisanim tegatama četvorice velikih yokozuna: Taihoa, Kitanoumija, Takanohane i samog Chiyonofujija.
Studija kipića yokozuna uz glavnu ulicu Ryogoku.
Japanci ostavljaju zavjetne novčiće od jednog jena posvuda.
U izlogu jednog dućančića nalaze se velike crno-bijele fotografije iz davnijih dana kvarta, uključujući sudjelovanje hrvača u festivalskoj paradi.
Betonski nasip na kojemu leži željeznička pruga oslikan je spektakularnim muralom. Počinje potiho...
...a onda se rascvjetava, malo pomalo...
...dok ne zauzme cijeli zid.
Da se vidi da je mural u Ryogoku, na njemu je i jedan hrvač.
I taman kad pomisliš da te više ne može iznenaditi...
Izvještaj za SumoForum.
Bližilo se podne, što znači da sam u opticaju bila šest sati, te se uputih prema hotelu, kupivši usput ručak. Najela sam se, odspavala i odgledala sumo prije nego što sam se opet uputila u grad.
Post je objavljen 05.06.2009. u 16:43 sati.