ne znam..
ne znam u koji još zakutak da pogledam da te nađem....
možda te tražim na potpuno krivim mjestima? možda za tebe vrijedi ona obrnuta psihologija? spike tipa ne trebaš mi, neču te, ne tražim te? ali to mi ne vrijedi ništa, kad mi misli urlaju od čežnje.... možda si se toga prepao? tolike čežnje? ali, nisi se trebao.... a možda nisi ni bio dovoljno blizu da me čuješ? mislim, moje misli? možda uopće ne postojiš? ali ako ne postojiš, kako da ja preživim? kako da preživim u ovom svijetu u kojem svi ostali prolaze kroz mene? nitko ne shvaća da mene to boli.... probijam se kroz gomilu s neizrecivom boli, suze mi same teku, nitko ih ne vidi.... i tražim te.. a tebe nema.... ostavljaš me samu... koliko dugo još?
voljela bih očvrsnuti, postati demonski lik koji krši druge... ali ne mogu....
"Where are you my angel now
don't you see me crying?
And I know that you can't do it all
but you can't say I'm not trying..."
Post je objavljen 01.06.2009. u 16:54 sati.