Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/brzkoshiba

Marketing

Vikend

Jes, jes. Mnogo ispunjen vikend. Krenimo redom.
Petak: trening snage u vinogradu ( uz pomoć Diane i Nikolekiss ), vađenje stupova i čupanje starih trsova. Rezultat: modrice po podlakticama, par gadnih padova i konačno očišćen vinograd. Malo križobolje. Sad mi ostaje još samo povremeno pokositi, i jedan dio dvorišta malo poravnati. I to je to! Još malo i samo chillanjesmijeh.
Subota: Nikola i ja smo se odlučili otići preko Grafičara na Risnjak biciklima. Mrak. Sve se da izvozit, osim na par mjesta gdje je drveće preko puta. Kvadricepsi pucali. Milina. Po dolasku na Risnjak počinje padati lagana kišica, koja se s vremenom pretvorila u konstantnu kišurinu. Odvratno. Tada smo se odlučili zagrijati porcijom graha njami i pričekati dok malo ne stane kiša. Al nije stala. Temperatura je naglo pala, pa su nam se ruke smrzle dok smo se krenuli spuštati. Ali sva sreća da adrenalin odradi svoje, pa mi je od te silne jurnjave dolje bilo i vruće na kraju. Blata posvuda, po biciklu i po nama. Jedva čekam da odemo opet. Dok sam se spuštao po Zelenoj magistrali, ugledao sam poznato lice kako maže uzbrdo. Mrkva se očito oporavio od bruha, i biti će mi posebno drago opet se naganjati s njimsmijeh.
Nedjelja: Plitvice. Majke ti mile. Dobro da sam si uzeo jaknu jer bi se smrz'o ko ...pingvin. Bilo je malo pa dosta hladno. Ok je dok se trči, al dok stojiš, još onak mokar, možeš komotno uzet tjedan dana bolovanja poslije toga. Staza prvi i drugi dio, očekivano orijentacijski zahtjevna, ali Bože moj, to je takav teren. Od početka trke sam krenuo lagano i probao se maksimalno pratiti, jer si nisam mogao dozvoliti da se burekiram. Radije sam hodao, stajao i lagano trčkarao nego srljao bezveze. Ovo kaj sam ucrtao nije 100% sigurno da sam išao tim putem, jer stvaaarno na nekim dijelovima se više ne sjećam kud sam išaozujo. Rezultat pomalo i iznenađujuće dobar, jer sam uspio uhvatitit medalju usprkos svom tom hodanju i kontroliranju. Rezultati tu. Iznenadio me mali Mario Štambuk. Išli smo jednu dionicu zajedno. Ok, dobro, možda više ja za njimsmijeh. Fakat dobro i fino ide. Bit će nešto od tih naših juniora. Bilo je dosta rasturenih ekstremiteta. Minute po km bolesno velike. I ne znam tko je doveo one planinare na trku. Mislim, lijepo je to da ljudi dolaze, ali trebalo da bi ih prije toga možda uputiti u neke osnove ponašanja, a ne da me pola trke cimaju sa dernjavom, ko da ih neko kolje, i non-stop ispitivanju. A di smo, a jel imaš 48? A 35? A 22? A kaj si ono reko di smo? A kak da sad dođem do svoje...itd? Da ne bi bilo zabune, svakom od njih sam pokazao di su, čak sam jednog i odveo do njegove kontrole, ali to sam tu radio jer sam odavno zbog zahtjevnosti terena otpisao bodove s ove trke. Na nekoj drugoj to neću raditi. Pa me tužite da sam nehuman.
Ovaj tjedan u planu jedan orijentacijski trening i jedna kros liga. Pa PH i kup trka za vikend. Kissy - kissy

Post je objavljen 01.06.2009. u 07:33 sati.