Zadnjeg dana blokade Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, u subotu 23. svibnja, održana je promocija knjige Slavoja Žižeka i Borisa Bunjevića "Paralaksa". Ovo je organizirano u okviru Subversive film festivala, čiji su organizatori, podupirući blokadu, dio programa preselili na Filozofski fakultet.
S obzirom na popularost Žižeka kao autora, koji je na predstavljanju govorio i o aktualnoj blokadi pozivajući se na teze svojih ranijih radova u objašnjenju njenog značaja, prenosim ovdje svoje bilješke. Nisam ulazio u detaljnija objašnjenja, tek sam kasnije, prema sjećanju, nešto podrobnije opisao, te dodao svoje bilješke). To su dakle samo natuknice, koje može shvatiti onaj koji Žižekov rad poznaje, a drugima možda mogu biti poticajne, iako će ih možda zbuniti (jer se radi o specifičnom diskursu - potrebno je određeno teorijsko obrazovanje, koje pak nije lako steći).
"Paralaksa" iz naslova je pojam iz astronomije, koji se odnosi na prividnu promjenu položaja nebeskih tijela, ovisno o položaju promatrača (zbog toga što se kao promatrači gibamo - rotacijom zemlje oko svoje osi i oko Sunca). To je dakle metafora, koja služi kao povod za filozofsko razmatranje.
Knjiga podijeljena na tri dijela:
1. Stelarna paralaksa: ontologija
2. Solarna paralaksa: teologija i spoznajna teorija (kognitivizam)
3. Lunarna: politika (biopolitika)
(Za pojam biopolitike, koji potiče od Foucoulta, vidjeti knjigu Marijan Krivak: "Biopolitika".)
Boris Bunjević, koautor knjige, za sebe kaže "seoski župnik". On drži kolegij iz teologije oslobođenja. Ukazao je na prijateljstvo koje postoji između ljevice i "subverzivne teologije".
Žižek: Ako želimo razviti radikalni revolucionarni subjekt, potrebno je čitati Sveto pismo. Ako ima neka antikorporativna misao, to je kršćanstvo. Isusove riječi o mržnji prema svojem ocu i majci: oslobađanje od urođenosti u zajednici koja podjarmljuje individualnost - uspostava emancipatorskog kolektiva vjernika.
Problem teizam i ateizma. Dostojevski kaže: "Ako Boga nema, sve je dozvoljeno" - međutim, obrnuto: "ako Boga ima, sve je dozvoljeno (onima, koji djeluju u njegovo ime)". (Za ovo vidjeti Žižekovu knjigu "O nasilju".)
Odnos prema užitku. ("Užitak" - središnji pojam Lacanove psihoanalize.) Ateistička parola: "Boga nema, dakle možemo slobodno uživati u životu" (jer nema straha od kazne). Međutim, moguće je također reći: "Boga ima, dakle možemo slobodno uživati u životu" (jer ima tko brinuti). Također suprotno: Ima Boga pa ne možemo uživati - nema Boga, pa ne možemo uživati, jer sva odgovornost pada na nas same. Sve četiri kombinacije (ima-nema Boga, moguće je - nije moguće uživanje) podjednako su moguće. (Mene ovo podsjeća na budističku četverostruku negaciju: nije A, nije ni ne-A, ali nije ni "ni A niti ne-A", kao ni "i A i ne-A".)
Studentski prosvjed 1968.: tri predmeta kritike - porodica, tvornica, škola. Kapitalizam uzorno adoptirao ovu kritiku - Rezultat je još više otuđenja.
Mi smo tada htjeli promijeniti svijet - možda je vrijeme da ga intepretiramo. Treba nam misao koja "lebdi u zraku". (U jednoj svojoj knjizi Žižek s odobravanjem citira Marxa, koji godine 1871. misli da bi pariški radnici mogli malo pričekati s revolucijom, dok on ne dovrši svoju knjigu.)
Ne samo konkretni zahtjev za besplatno školstvo. Iza toga vidim dublji uvid kako se formira duh kolektiva. Obraniti autonomiju univerziteta, koja se zasniva na tome da iz distance može analizirati što se u društvu zbiva.
Ja sam ovdje za pravu dozu nasilja - u smislu u kojem je Gandhi bio nasilniji od Hitlera. Hitler nikad nije doveo u pitanje sam kapitalistički poredak. (U jednom svom radu Žižek kaže kako je sredstvo protiv nasilja u refleksivnoj svijesti, na tragu Hegela i Marxa. Refleksija se pak usmjerava na "točku isključenja" u nekom sustavu. A ovdje imamo - moje je promišljanje na tragu Žižeka - činjenicu da je "besplatno obrazovanje" nešto što je u vladajućem neoliberalnom kapitalističkom sustavu isključeno. To je "fundamentalna točka". Imamo s jedne strane "strukturalno nasilje", s druge - fundamentalizam.)
Nemojte dozvoliti da vas bilo tko moralno ucjenjuje. (Teški problem morala i akcije: dosljedni "moralizam" paralizira svaku akciju.) Važno je da ostaje globalna dimenzija.
Ovdje vidimo što je prava ljevica. Ljevica je protuotrov fundamentalizmu, koji uvijek dolazi tamo, gdje je ljevica otkazala (kao npr. u Afganistanu, koji je prije 30 godina bio napredna država, sa snažnom tradicijom tolerancije). Nasuprot ljevici stoje s jedne strane populistički desničari, s druge tehokratski neutralci.
Post je objavljen 28.05.2009. u 11:57 sati.