Trenutno je 22:36. Namjeravam rješavati zadatke za sutrašnji test iz informatike. Radi se o logičkim sklopovima. Ide mi. Jer je logično. Nije fina matematika, al' ipak na nešto (s)liči. Pa eto, pozdravi meni i logičkim sklopovima.
Profesorica etike je svim svojim razredima zadala pisanje eseja na satu. Tako je u prvim razredima bila tema: dokazivanje očitog (ili tako nešto) na što je jedan dečko napisao esej o partizanima i ustašama plus što je opisivao događaje tipa: ovaj je nabio bebu na nož i bacio je skupa s njenom majkom u kuću koju je potom zapalio. To mu je ispričala baka.
Jučer smo se Guza i ja prc-prc u autu, oko 9 ili 10 sati. Danas smo to ponovili oko 7, kad je još bio dan. Taman kad sam htjela skinuti hlače, tj. skinula sam ih skoro dopola,kad ono: pokraj auta lagano trčkara neki čovjek. I tako. Ajde kao nema veze. Idemo dalje. Dogode se svi sklopovi koji su se imali dogoditi, zapravo još uvijek se događaju, kad ono: prolaze dvije žene pokraj auta, gledaju Guzinu golu guzicu, komentiraju i pogledavaju se, a ja umirem od srama.Nda.Ne radite to po danu.U autu koji nema tamna stakla. Fala.
Trenutno je 22:52. Ergo, uvod u programiranje.
Post je objavljen 27.05.2009. u 22:35 sati.