Vrijeme nikoga ne čeka...na nama je kako ćemo iskoristiti svaku svoju minutu dana u ovom životu...dali ćemo ih provesti u prošlosti,u očaju i kajajnju želeći se vratiti i promijeniti tok događaja, pitati se što bi bilo kad bi bilo i što sam mogao napraviti tada a sada više nemam prlike...ili ćemo vrijeme koje je tako dragocjeno pošto nam ga nitko nemože vratiti, vrijeme se nemože kupiti i podkupiti da stane iskoristiti da iskoristimo to što nam je dano u datom trenutku...biti zahvalni na tome...ne ići tražiti nešto više i bolje...jednostavno biti sretni s onim što imamo...na ljubavi i pažnji koju dobivamo...sve se događa s razlogom i ljudi koji nas trenutno okružuju su upravo oni koji nam u trenutnom periodu života trebaju iz nekog razloga...na nama je da saznamo iz kojeg a ljudi koji su iz naših života izašli...ne isplati ih se ići tražiti, žaliti za njima...oni su svoju svrhu odslužili, naučili nas nečemu i ako će nam ponovo iz nekog razloga trebati sigurna sam da će se ponovo naći u našim životima...tako barem ja mislim...tako me barem ovo moje kratko životno iskustvo naučilo...a sad...vidjet ćemo što će vrijeme pokazati
Post je objavljen 26.05.2009. u 07:06 sati.