Marketing
Tony Cetinski, the Car
Arena, zwei mal zaredom, 23. i 24. svibanj
Hja, što reći? Ja sam bila na subotnjem koncertu i da sam mogla išla bi i na drugi. Toliko za uvod.
Osobno sam bila jako sretna (kao da radim u Tonyevom managementu ili PR-u) kada sam na jumbo plakatima vidjela da je prvi koncert rasprodan onako poput Ptice Trkačice. Ako može Zdravko Čolić (a njega ću još ovdje spominjati), Mišo i ne dao Bog, Lepa Brena, rasprodati Arenu, ako je itko zaslužio isto - a to je Tony Cetinski.
"Malac" je oduvijek znao pjevati i imao ono nešto, mene je osobno kupio s "23. prosinac", a sada je konačno ono što je već postigao Gibonni od onih koji kao spadaju u našu - pogrešno nazvano - estradu. Ako su oni estrada onda sam ja Madonna.
Kopala sam neki dan po svojim starim prilozima koje radim u magazinu T3 i izvukla iz naftalina moju recenziju koncerta "Karlovačko Live" iz prosinca 2006. i nastup Tonya: dakle samo se mogu samozadovoljno smijuljiti sada, a to sam već radila i nakon što je Tony lani poharao Arenu u Puli:
OK, sad ćemo hvalospjeve ostaviti po strani i primiti se seckanja koncerta.
Onaj tko je bio u pulskoj Areni onda zna da je koncert bio maltene identičan u smislu pozrnice, scenografije, repertoara, te su tako ovi koncerti bili svojevrstan dejavu.
Otvorenje je bilo vrlo kreativno. Krenuli smo na put "Furia tourom" iliti avionom u glazbena bespuća. Very cool.
Nemam pojma koja je bila prva stvar koju je Tony pjevao, zadubila sam se u fotkanje - javite mi vi.
U svakom slučaju se Tony isprsio, uživio i guštao. I ja bi s 20 hiljada i još 20 koji me čekaju dan kasnije...
Pozornica je bila velebna, znamo već da takvu imaju sve žive svjetske zvijezde. I Zdravko Čolić je imao nešto slično, prvo sam mislila da je identična, pa sam išla gledati fotke, jao to je stvarno par klasa razlike.
Na moju najdražu "23. prosinac", Tony je zamolio sve da upale svjetla na mobitelima i ostalim priručnim svjetilima, sjeo za klavir i emotivno smo se sjetili svih njegovih poznatih prijatelja kojih više nema.
Klinci mandolinci koji to nikako više nisu, i nije mi jasno zašto ih tako zovemo kada pričamo o showovima "Hrvatska traži zvijezdu" i "Story Supernova"- možda zato što si ni u ludilu ne možemo zamisliti da bi se netko poput Susan Boyle uopće prijavio i dospio dalje od žirijevskog eliminacijskog kruga u nas. Za nas je to "za klince" - evo ja ipak nemam godina ko Susan Boyle, ali bogami nemam se kamo prijaviti da postanem zvijezda, možda da se udam za Britanca pa da se javim u njihov show? :-))
S nama su na koncertu vjerujem pune duše i srca bili: Bojan Jambrošić, Matej Miličić, Zoran Mišić, Barbara Dautović i Nikolina Kovačević, a bez bolesne Carle Belovari (šteta šteta!) - ipak Matej, koji je upao umjesto Carle bio je neočekivano sigurna glasa i mislim da Tonyu ne može biti žao što je nastupio. Općenito bila sam s "klincima" zadivljena: iako nije bio super zvuk tamo gdje sam bila, činilo mi se da nitko nije isfalšao, dapače bili su vrlo sigurni dok su pjevali "Nek’ te zagrli netko sretniji” i eto tko ne prati "HTZ" nek zna da imamo vrhunske mlade snage koji će nadam se poharati "estradu" više nego što je to napravila ekipa u kojoj je Natali Dizdar ostala jedina svijetla točka.
Moram spomenuti i legendu showa, Mile Drmića koji će sada postati zvijezda samo radi toga što je bio grozan na audiciji, ali je bio tako smiješan i simpa da ga je i Tony pozvao da se pridruži svima na koncertu. Na video zidu su puštali snimku njegove audicije i cijela se Arena tresla od smijeha, a on sam nije mogao vjerovati što gleda. Na kraju je pobrao i ogroman pljesak, kao i Zoran Mišić koji je očigledno budući pobjednik showa.
I dalje je sve išlo prema "voznom redu"- sve je to bilo predobro, ali meni već viđeno. Da, bilo je padova u dinamici koncerta ali samo zato što nisu sve Tonyeve pjesme vrhunska klasa (a kome su pobogu?). Moja jedina zamjerka koncertu odnosila se baš na setlistu, jer mi se čini da je bilo previše brzih pjesama i to onih prosječnijih kao da se išlo da bude koncert nabrijan do balčaka od prve do zadnje minute, a daleko premalo je bilo sporih dijelova, pa su tako "23.prosinac" i vrsno izvedena "Caruso" ("koja ježi kožu i nakon što se dojmovi slegnu") bile maltene jedine spore pjesme a to je u koncertu od dva i pola sata ipak premalo. Meni barem.
I opet malo gostiju, Tony je odlučio dati priliku mladima pa je tako pozvao i Silvia Štrukleca, malca koji je briljirao u kvizu "Ne zaboravi stihove" i koji evidentno nije imao nikakvu tremu, ali je imao šarma.
Malo "smo" se vozili i Seagwayem po pozornici. I to vrlo spretno, moram reći. Ja bi opala ko kruška već na prvom krugu.
I moram spomenuti dosadnjakoviće paparazze. Je, imaju i oni fotoaparat u rukama kao i ja i reklo bi se, da smo kolege, e ali nismo, ja ne maltretiram ljude slikajući im gaće dok su na weceju. Ovaj napornjak je dok su svi gledali u pozornicu i zabavljali se, gledao po dvorani gdje je koja poznata osoba i blicao. Da sam ja bila redar izbacila bi ga van. I toliko se zanio u fotkanje mislim Ivone Brnelić u loži (koja je osmislila koreografiju plesačica) da uopće nije shvatio da smo i ja i moj kolega do mene slikali njega i to također blicali a stajao je od nas dva metra. I to da nije blicao jednom-dvaput. Nego je opalio rafalnu paljbu. Pa "kolega" koliko možeš biti tup??
I da ne mislite da je blicanje profi aparatima blješćić vaših komercijalnih aparata koje nosite u džepu.
I na kraju, malo o plesačicama. Vrhunski nivo u svakom pogledu, da su još malo bile ujednačenije bilo bi bolje. Vidi se da ih je "sredila" Ivona, a ako itko zna - zna ona. Za neznalice: Ivona Brnelić je plesala u grupi nekoliko godina s velikom Tinom Turner a to je referenca do neba. Styling je ako sam dobro shvatila svima radio Viktor Drago, pa eto ti paketa!
I sada bih najradije poslala snimku Tonyevog koncerta Zdravku Čoliću pa neka vidi kako se to radi s koreografijom i stylingom koja nije iz drugog svjetskog rata. Evo usporedite i sami, pa recite jesam li u pravu: Post o Čoliću
I poslije kraja krajeva i fenomenalnog osjećaja nakon koncerta, odlučismo pričekati Tonya da se malo odmori i da se dođe podružiti s fanovima, kao što vidite, njegov smiješak dovoljno govori.
S ovom malom "fanicom" zatvaram ovaj post, curičak mu je poklonio papirnati cvijetić pa se Tony skroz raznježio.
Eh. Da mi je znati bi li neka od veliki stranih produkcijskih i izdavačkih kuća mogla imati petlje i Tonya gurnuti na međunarodnu scenu, u njega ne sumnjam, a Robbie Williams bi se mogao zabrinuti. Pretpostavljam da bi nakon toga porasla potrošnja droga i opijata koje koristi, vjerojatno bi pao u bed :-))
Sad vas ostavljam do kraja tjedna kada slijedi izvještaj s AC/DC jedino ne znam kako nabaviti fotke....
Post je objavljen 25.05.2009. u 14:23 sati.