Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/olifant

Marketing

POLJUBAC ŽENE I PAUKA

Iako gaji sasvim neznatne osjećaje spram školskih obaveza, za malu se Dančiku iz petog ce ne može reći da baš ni o čemu ne vodi računa. Dan prije najavljenog ispitivanja iz geografije satima je proračunavala nagib ženske glave prilikom filmskog poljupca, gledajući edukativne snimke na YouTubeu, a ostalo vrijeme posvetila je provjeri brojnog stanja paukova u uzgajalištu ispod kreveta. No zato je pod malim odmorom vrijedno prolistala tri zadnje lekcije u udžbeniku i čim se namrgođeni nastavnik nacrtao za katedrom, poletno digla ruku, te dobivši riječ stala rešetati:
“Kae to dijagram? Spominje se u knjizi i nacrtane su nekakve sličke, ali kae to u stvari?”
“Zar nije razumljivo iz samih primjera? Dijagram je grafički prikaz brojčanih odnosa, u našem slučaju podataka obrađenih metodom meteorološke statistike…”
“A kae statistika?”
“Grana matematike koja se bavi analizom tojest raščlambom brojčanih podataka.”
“Raščalambu nismo učili, tek smo na razlomcima. Isto tak, omjer plinova u zraku mi niš ne znači, nemam blage koja je razlika između kisika i dušika i kaj se mene tiče sve mi je to jedno te isto.”
“Hm, ali nije jedno te isto. Kemijski su različiti…”
“Mi još nemamo kemiju. I by the way, za moj pojam zrak opće nema nikakvu težinu, a tu nekaj pile o težini i volumenu. I tlaku. Zraka? Kakav božji tlak zraka, koji je to Isus?”
“Pojam iz fizike…”
“Nemamo fiziku.”
“Gle, zrak je smjesa plinova, a plinovi imaju težinu…”
“Ma, kak to?”
“Hehe, plinovi su kemijski elementi ili spojevi i svaki ima težinu, koja ovisi o masi subatomskih čestic…”
“Sub…what the fuck???”
“E, sad bi bilo dosta! Treba naučiti kako piše u knjizi i bok!”
“Znači, da štrebamo napamet, bez razumijevanja?”
“Da! A ti, mlada damo, s obzirom da si nam samoinicijativno predočila svu raskoš svog neznanja, sjedni – jedan!”
“Čekajte, nemojte tak, dajte da se dogovorimo!”
“Može! Evo dogovora – do sljedećeg sata dobro mućneš glavom i ispraviš jedinicu na peticu!”
Ushićena nježnim tonovima pedagoške virtuoznosti, Dančika se nije mogla suzdržati, a da zvuku ne pridoda sliku, te kriomice snimi nastavnika mobitelom za uspomenu, dugo sjećanje i prigodne fotomontaže. Koje bi sigurno mjesecima uveseljavale škvadru s Facebooka, da je ulizica Vesna Mesna Okruglica nije istog momenta otkucala, a zgranuti geograf oteo mobitel i zapisao u informativku neka majka dođe u školu.

Međutim, majka nikako nije dolazila, a bijes nastavnika zvanog Tektonski Poremećaj potmulo je bujao zajedno s količinom teksta predodređenog za uši Dančikine nehajne roditeljice, aktivirajući se na svaki spomen gadne sprave zvane mobitel. Ipak, ne može se reći da je Tektonski Poremećaj bio sasvim poremećeno stvorenje, nesposobno uočiti išta pozitivno i lijepo u svijetu koji nas okružuje. Naprotiv, par dana poslije incidenta, okružen kvartovskim pijancima, bacao je željne poglede sa terase kafića u prizemlju svoje zgrade na djevojke koje su promicale trotoarom, zibajući simpatične obline ispod pripijenih ljetnih haljinica. Pažnju mu je posebno zaokupila jedna dugonoga i dugokosa. Polako je šetala, zagledaući parkirane automobile i razgovarala, grrrrr, arghhh, mobitelom. Što je nastavnika u trenu podsjetilo na nezavidnu sudbinu prosvjetnog radnika i on defetistički pomisli: “Ah, kad bih samo imao novog Jaguara umjesto rashodovane Škode, ova bi djevojka ušla u kafić, pitala tko je vlasnik i već ove večeri razgledala bi kolekciju sinoptičkih karata u mome stanu. Ali to se neće desiti. Ona će samo proći dalje, u potrazi za boljim plijenom.”
Ali to se nije desilo. Naprotiv, djevojka je odlučno ušla u kafić i nakon kraćeg razgovora s pipničarkom, zaputila se ravno prema stolu za kojim je sjedio zaprepašteni Tektonski Poremećaj.
“Dobar dan, vi ste profesor taj-i-taj?”
“Daaa?”
“Da se predstavim, ja sam Verica, sestra male Dančike.”
“Oooo! Drago mi je! Veoma! Silno! Uh! Eh!”
“Čujem da je moja sestra bila veoma bezobrazna!”
“Tko? Mala Dančika? Ma ne, radilo se o uobičajnoj dječjoj šali. Snime nastavnika, pa rade fotomonataže, hehe, ništa strašno!”
“Da. No s druge strane, tko ne bi poželio imati sliku jednog mladog, šarmantnog intelektualca, kao što ste vi? Eto, ja bih je rado imala!”
“Woow!!! Ništa lakše od toga! Možemo se uslikati zajedno, odmah!”, klikne Tektonski Poremećaj, preskačući stolac ne bi li se što ljepše stisnuo uz djevojku. Hitro izvadi iz džepa Dančikin mobitel, ispruži ruku, snimi dražesni prizor, pa spremno spusti spravicu u Veričinu otvorenu torbicu.
“Hvala, baš ste zlatni!”
“Hehe!”
“Nego, sudeći po onome što sam čula, Dančika je zaista pokazivala znakove krajnje neodgojenosti!”
“Ha gledajte, to je više, onako, semantičko pitanje. Postoje znakovi, ali postoje i interpretacije. Na primjer – poljubac! Je znak ljubavi…i ovaj, hm.”, prtljao je Tektonski Poremećaj smeteno, izgubivši nit od nježnosti Veričinog umilnog pogleda.
“I kad bih vas ja poljubila, vi biste s pravom pomislili da vas volim, zar ne?”
“Da…ovaj…hoću reći…bilo bi to sjajno! Mislim, zašto ne?”
“Pa da! Ali da se vratimo na temu. Dančika ne samo da je drska, nego i pokazuje posvemašnju nezainteresiranost za gradivo!”
“Ah to, vidite, nije jednostavno. Znate, možda je građa izložena u udžbeniku ponešto prekomplicirana za djecu u petom osnovne. Ali uz malo dobre volje i pomoći starijih, može se svladati.”
“Nudite instrukcije?”
“Ne, ni govora. Da uzmam novac od svojih učenika? Ne bih ja to mogao, ne…”
“Drago mi je čuti. A kako ste zamislili rečenu pomoć?”
“Pa eto, vi biste mogli raditi sa sestricom. A ja bih prethodno prošao gradivo s vama, sasvim besplatno, jasno.”
“Vi ste divni!”
“He, hvala! Možemo početi već večeras, u mome stanu!”
“Fenomenalno! I kažete, predmet je u izvjesnom smislu neprilagođen uzrastu učenika?”
“Nažalost, da! Ali program je odobren od nadležnih i tko sam ja da kritiziram njihov rad? Dobro, možda bih i mogao, ali na čelu ministarstva je ipak jedan, recimo, čovjek od povjerenja. Sad, nije da nema određenih kritičkih tonova povodom nekih odluka, ali naš ministar slovi kao znanstveni radnik i…”
“Gle, pauk!”, odjednom će Verica, pokazujući manikiranim kažiprstom u smjeru parkiranih automobila, kraj kojih se ugnijezdilo najnepopularnije gradsko vozilo, podižući svoj ubogi teret na platformu.
“Moja Škoda!”, vrisne Tektonski Poremećaj i poleti na cestu, ali bilo je već kasno. Tip za volanom pauka galantno mu je, kroz prozor zamusane kabine, otpuhnuo posprdni poljubac niz mesnati dlan dlakave ručetine i vjerojatno jednako mesnatom i dlakavom nožurdom oštro nagazio na gas.
“Indolentni blesan!!! Umobolnik! Majmun! Seljačina! Dotepenac! Čoban! Idiot! Troglodit! Ma tko li ga je samo postavio na to mjesto, stoku psihopatsku?”, bjesnio je mladi geograf nasred ulice.
“Oh, k vragu, ostao sam bez prijevoza i opet ću zakasniti na posao”, potužio se potom Verici koja ga je slijedila u stopu, ”kakva neugodnost!”
“Da, ali svakako manja od ove”, reče ona i pusti zvučnu snimku, zabilježenu mobitelom.
A zvučala je zaista neugodno. Naime, ovako:

“I kažete, predmet je u izvjesnom smislu neprilagođen uzrastu učenika?”
“Nažalost, da! Ali program je odobren od nadležnih i tko sam ja da kritiziram njihov rad? Dobro, možda bih i mogao, ali na čelu ministarstva je ipak jedan, recimo, čovjek od povjerenja. Sad, nije da nema određenih kritičkih tonova povodom nekih odluka, ali naš ministar slovi kao znanstveni radnik i… indolentni blesan!!! Umobolnik! Majmun! Seljačina! Dotepenac! Čoban! Idiot! Troglodit! Ma tko li ga je samo postavio na to mjesto, stoku psihopatsku?”

Ruka Tektonskog Poremećaja rutinski je poletjela u smjeru vražje spravice, ali se zaustavila na pola puta, intervencijom visokog, zgodnog prometnog policajca, inače Veričinog dečka.
“A ne, nismo u razredu da otimamo mobitele!”, podrugljivo će ona, “ali morate priznati, bilo bi veoma neugodno kad bi snimka dospjela u javnost. U stvari, dovoljno je da dođe samo do ušiju ravnateljice, a kamoli da je netko slučajno pošalje u ministarstvo!”
“Čekajte, nemojte tako, dajte da se dogovorimo!”, kumio je nastavnik.
“Može! Evo dogovora – do sljedećeg sata dobro mućnete glavom i prepravite Dančikinu jedinicu u peticu, a potom joj istu ocjenu zaokružite za kraj školske godine!”


Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka



Post je objavljen 24.05.2009. u 18:48 sati.