Postoje ljudi u mom zivotu kojima je stalo do mene.
Ponekad to zaboravljam.
Dodju mi ti dani kad mislim da im ipak nije stalo do mene
I tad se udaljim od svih.
Ne idem van,samo slusam glazbu,lezim i gledam kroz prozor.
Znam da ih to zivcira.
Ali,imam neko nepovjerenje.
Previse su me puta iznevjerili
ljudi za koje sam vjerovala da to nece
napraviti
Brzo se vezem za ljude,brzo ih zavolim.
I ne zelim ih pustiti.
No znam da trebam.
Mozda ce otici,ali pravi prijatelji ce se vratiti
Bar bi tako trebalo biti.
U jednom trenu pomislim kako je najbolje da sam sama
A onda,drugi tren..ne zelim biti sama..
Jako sam komplicirana,znam,ali takva sam
Dolazi ljeto,a moji 'stari prijatelji' vec imaju neke male,sitne planove u koje sam i ja ukljucena
WTF??
Ne,ne moze biti kao prije i nikad nece.
Vi ste sve rekli svojim ponasanjem prema meni proslo ljeto
Dakle,hvala,ali ne hvala
Post je objavljen 16.05.2009. u 15:04 sati.