Ovih dana smo kroz čitanja odlomaka iz Ivanovog Evanđelja slušali Isusa kako poučava ali i ohrabruje svoje učenike na rastanku s njim, neposredno prije njegovog odlaska k Ocu. On ih želi učvrstiti u ljubavi i vjeri. Kako i sam kaže:“Već sam vam rekao sada prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi“. Posebno želi od njih da vrše njegove zapovijedi. Jer onaj tko pozna njegove zapovijedi i vrši ih taj ga ljubi. A onaj tko ga ljubi drži do njegovih riječi, odnosno sve ono što je Isus činio i govorio, sve njegove riječi i djela provodi u život.
Učenici Kristovi treba da neprestano prihvaćaju život i ljubav koja im se dariva i da u njoj rastu, a da bi to mogli moraju trajno ostati povezani s Isusom. I zato on govori:“Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu taj donosi mnogo roda“. Isus za primjer ove povezanosti uzima trs i lozu, jer loza može donijeti rod samo ako je životnim sokom povezana s trsom. Tako isto Božji život struji Kristom i kršćanima. I zato ako nemamo Božjeg života u sebi, ako nema istinske povezanosti s Kristom ne možemo ni rod donijeti.
Kako smo povezani s Kristom? I kakav rod trebamo donijeti?
Govoreći rječnikom današnjeg svijeta povezani s nekim možemo biti na razne načine. Ali povezanost o kojoj nam Isus govori je ona koja je jača od svake veze i važnija od svakog razloga koji naš ograničeni ljudski um može navesti. To je povezanost Stvoritelja i stvorenja. To je povezanost Oca nebeskog i svakog njegovog djeteta kroz spasiteljsku i otkupiteljsku ljubav Isusa Krista. Ostajemo povezani s Isusom priznajući ga jedinim Spasiteljem i Gospodinom, živeći s njim kroz molitvu, kroz njegovu riječ, sakramente, čineći dobra djela, pružajući ruku braći u potrebi….
Bez mene ne možete ništa učiniti- kaže Isus i podsjeća nas da povezanost sa njim treba biti jedno predanje i prepuštanje u njegove ruke da on sve vodi i posluži se nama upravo u ovom svijetu gdje kao njegovi učenici trebamo donijeti obilat rod. To predanje nije takvo da se zasniva na nekom robovskom odnosu već je to istinsko, slobodno predanje u međusobnoj ljubavi jer s Kristom postajemo jedno. „Tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince udovi jedan drugome“ (Rim 12, 5) i tako povezani u Kristu, kaže sveti Pavao „budite složni, imajte istu ljubav i jednu te istu misao“ (Fil 2, 2).
Bog daje svoju riječ, svoje savjete i poučava nas kako da se klonimo zla i činimo dobro. Ako ih prihvatimo i provodimo u djelo, Bog svoju ljubav izlijeva u naša srca i tako možemo ljubiti druge ljude koje nam stavlja na put, te donositi obilje roda. Ostajući u međusobnoj ljubavi i zajedništvu i vjerom povezani s Bogom molimo i naše molitve bivaju uslišane. To je obećanje koje nam je Isus dao rekavši:“Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici“.
Sve ono što je Isus bio pozvan činiti na zemlji i što je on u potpunosti izvršio, pozvan je činiti i svatko od nas. Svatko tko se naziva njegovim učenikom pozvan je da u današnjem svijetu, na onom mjestu i onom vremenu u koje ga je Bog stavio bude Kristov poslanik, da bude njegov odraz. Pozvan je da njegov život bude odraz i govor Božje ljubavi. A taj govor svatko razumije i prepoznaje.
Božanska snaga darovala nam je sve što nam je potrebno za život i darovana su nam skupocjena i velika obećanja da po njima donesemo rod dostojan djece Božje. „Tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je savršena ljubav prema Bogu. Po tome spoznajemo da smo u njemu. Tko tvrdi da ostaje u njemu, mora tako živjeti kako je on živio“ (1 Iv 2, 5-6).
Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. (2 Pt 1, 5-8)
Ljiljana
Post je objavljen 13.05.2009. u 21:55 sati.