Marketing
nesto malo nevezano za pricu
Oprostite sto nakon tolko dugo vremena što cekate novi nastavak jos se usudujem prekinuti pricu zbog nekih problema
koje jednostavno zelim izbaciti na papir.
Ove je dane zbilja bio nered u mojoj glavi i nisam se uspjela koncentrirati na pisanje priče ni bilo čega drugoga.A to me zbilja ljuti.
Uglavnom svađe u školi i okrivljivanje nekoga ide mi vać pomalo na živce.Našle se dvije cure koje sam smatrala prijateljicama i napale me.
Možda su i imali dobar razlog i moža ih jesam povrijedila no i one su mene.Postoji puno razloga zbog kojih sam se ja htijela prestati druziti s njima.
Beskonačno mnogo razloga! No kada mi dođu i kažu nešto što sam učinila i dodaju na to još malo laži te očekuju od mene da se uplašim,tj da mi bude žao
meni prekipi.Zašto bi netko bio toliko okrutan i silio drugoga da se osjeća ugroženo?? Ja sam im se ispričala i jednostavno se maknula nadajući se da će
sve biti u redu maknem li se i njihovog društva,no one su me još jače napale,pokušavaju okrenuti školu protiv mene,glupim ,totalno bezobraznim riječima
" Ona je plakanjem tražila pažnju dok je meni bilo teško!" Ma molim vas ljepo! Ja sam s njom suosjećala u tom trenutku koliko god da je mrzim,a ona misli da
sam ja htjela privuči pažnju na sebe! Ma zbilja su pokvarene. Čak sam se uspjela iznervirati,i čak me to povrijedilo! Nemogu više pisati,niti čitati knjige,jer
stalno razmišljam kako da im se osvetim.Prestajem biti ja! Odkada se ja želim nekome osvetiti? Otkada ja odgovaram na svađe? I odkada to mene vrijeđaju
tuđa mišljena? Od kada mi je to stalo do osoba koje me toliko žele pokopati pod zemlju?
Ja sam oduvjek jednostavno bila ja. Nitko mi nije trebao.Nisam se zamarala tuđim mišljenima jer sam imala vlastito mišljenje.Nikada nikoga nisam pitala
za neki odgovor,jer sam odgovore imala u vlastitoj glavi! Nešto nenormalno! Neprihvatljivo!
Ja sam osoba koja bi se sad najrađe ubila zbog toga što sam nekoga povrijedila no ovaj puta ne želim! Ovaj se puta ja osjećam jednako povrijeđena
kao i suprotna strana.Ovaj se puta ne želim odmicati od svađe već pokušavam pobijediti u njoj! Želim jednostavno biti čvršća nego sam ikad bila!
No moram li se zbog toga mjenjati? I jesam li se uopće prmjenila time što mi je reakcija ovaj puta potpuno drukčija?
Ja više neznam,no znam samo to da se s tim curama više ne želim nikada razgovarati jer su me natjerale na takvo pokvareno razmišljanje.Baš zbog
tog čudnog i neuobičajenog razmišljanja više mi nema smisla ono što mi je uvijek imalo smisla.Pa tak ni nemogu nastaviti ovu priču,jer mi ona više nema smisla. To što sam smatrala plemenitim postupkom sada smatram najglupljim mogućim postupkom! Što da radim??? Želim svoje misli i svoj način razmišljanja
natrag! To me jedino činilo posebnom.... 
Post je objavljen 13.05.2009. u 19:49 sati.