Došao je i taj ponedjeljak... 4. svibanj... večer u Kerempuhu...
K'o što je i Đole rekao, nije ovo baš neki koncerat kad smo u četiri sata otpjevali jedva malo više od deset pjesama, više bi to bila priča... priča s dobro znanim muzičkim kulisama koje sada odjednom, ovako uklopljene izgledaju drugačije... proživljenije i dublje. Ako bi bilo suditi po pogledima i licima ljudi koji su sjedili oko mene i upijali izgovorene priče obilato ih začinjavavši smijehom i onim tako poznatim i potrebnim sjajem u očima, te sam se večeri našao na vjerojatno najsretnijem mjestu u Zagrebu... a i šire... :P
I na kraju, definitivno bih kao i sa do sada izišlim knjigama morao i u ovom slučaju poduzeti istu taktiku - ponoviti... ponoviti i ponavljati nekoliko puta jer svaki put iznova nađem neku novu boju u slici, i neki novi stih dobije svoje pravo značenje...
Hvala ti majstore, vrijedilo te je čekati
Post je objavljen 09.05.2009. u 22:59 sati.