Neke su ljubavi tužnije drugih…
Kroz njih putuju
vlakovi za nigdje,
dok putnici
na peronima
godinama stoje.
U rukama
prtljaga bremena,
Kuferi uspomena
I zgužvana karta
U jednom smjeru
I tebe nađoh
U sjeni okruglog sata
Naslonjen na zid
Pogledom ispraćaš vrijeme.
I ulaziš
I silaziš
I sjedaš
I ustaješ
Iz vagona
Prašnjavog, sivog.
A ja,
Licem uz staklo priljubljena
Iščekujem polazak.
Neke su ljubavi
Tužnije od drugih
Tek za nijansu
Jednog perona…
Post je objavljen 09.05.2009. u 22:39 sati.