Bit ćeš više nego meni milija,
u pjesmi nepoznatoga pjesnika;
sred ćela kitit će te lovorika,
da mladost tvoja bude poželjnija.
A hvala mu spram moje gizdavija
dičit će ime usnama drznika
ogledala tvoga, stih mu preslika
da mu riječ za te bude blistavija.
Ti, tišinu rastanka zovi „bježanjem“
i prigrli onog što zna da diše
u dahu nađi budućnost življenja.
Ja nisam mogao od njega više
Te zadnjim stihom ko prvim počinjem:
Oči su tvoje ko svibanjske kiše.
...............................................................
Post je objavljen 09.05.2009. u 00:41 sati.