Već vam je preko glave bilo kakve priče o financijskoj krizi, recesiji i gospodarskim teškoćama? Ne jednom ste pomislili kako je sve to prenapuhano i da bi bilo bolje pričati o nečemu drugome? Ili ste čak skloni povjerovati da je kriza izmišljena i koordinirana da bi se postigli neki drugi ciljevi, daleko izvan vašeg dohvata, pa čak i razumijevanja?
Ako je odgovor na ova pitanja potvrdan, to znači da duboko u sebi osjećate i znate kakav bi trebao biti naš odgovor na trenutnu situaciju. Vjerojatno ste u mnogim knjigama pročitali neke od osnovnih DUHOVNIH pravila stvaralaštva i uspjeha. Čuli ste o njima na predavanjima, pa čak ih možda pokušali primijeniti na tečajevima.
I sad, kad je kriza svakodnevna stvarnost, a svjetske teškoće prijete i vašem kućnom budžetu, što činite? Upotrebljavate li ono što ste naučili? Ili ste upravo sada, kad je najpotrebnije, prigodno zaboravili na to?
Hajde, glavu gore! Budući da je meni vjerojatno više od bilo koga drugog dosta malodušnog trabunjanja, skrivanja, stiskanja i pesimizma, podsjetit ću vas na ono što znate i predložiti vam nekoliko jednostavnih postupaka kojim ćete krizu prepustiti drugima (kad ju baš toliko žele) i istodobno skratiti njen vijek trajanja na najmanju moguću mjeru.
Prvo, sigurno ste čuli da promjena počinje u umu, a tek se zatim očituje u svijetu oko vas. Promijenite dakle svoje misli – najprije. Ima više načina za to, počevši od pozitivnijeg razmišljanja o sebi i svojoj budućnosti. U redu, kriza je, ali ako ćete se unaprijed pomiriti s neuspjehom, sasvim je sigurno da nećete uspjeti. Nije problem u jednom promašaju ili odbacivanju jedne mogućnosti. Pravi neuspjeh nastaje kad prestanete pokušavati. Ni u kom slučaju, ni za što na svijetu nemojte prestati pokušavati.
Zatim, uvedite načelo drugog elementa u svoj život i držite ga se što češće – po mogućnosti uvijek. Znate li kako istjerati mrak iz tamne sobe? Sigurno ne tako da stalno pričate o njemu ili da ga analizirate do besvijesti. Uostalom, što se tu ima analizirati? Mrak je nedostatak svjetla, a sve što vi morate učiniti je – upaliti svjetlo!
U slučaju krize, načelo drugog elementa glasi: nemojte se baviti krizom; ne bavite se onim što nemate i onim čega nema. Bavite se onim što želite stvoriti. Sve svoje vrijeme, energiju i rad usmjerite na stvaranje nečeg novog. Što vas briga što drugi kažu da je kriza? Za njih jest kriza, ali vi ne morate živjeti u njihovom svijetu. Izgradite umjesto toga svoj.
Kad ste tako u sebi stvorili oazu svjetla i svoje misli usmjerili prema stvaranju, neka vaši postupci slijede taj isti put. Nikako ne mogu shvatiti naputke koje slušamo odasvuda – štedite, štedite, štedite… Pa, dobro, zar nikome ne pada na um da, ako vaš susjed prestane trošiti, novac neće doći ni u vaše poduzeće. Ako vi ne dobijete plaću, vaš susjed će uzalud štedjeti, jer će uskoro i njemu presušiti primanja.
Ako ima neke sulude ekonomske logike u smanjenju potrošnje za vrijeme recesije, ja ju ne vidim – za mene je povećanje potrošnje jedini način za održanje kretanja novca, a to znači KRETANJA ENERGIJE od koje svi živimo. Drugim riječima, svi savjeti koje čujete o stezanju remena zapravo su dobar recept za produbljivanje i produžavanje krize. To je nekome ili nekima možda i u interesu, ali vama sigurno nije.
Umjesto toga, primijenite staro i djelotvorno načelo za stvaranje obilja: ako nešto želite dobiti – DAJTE. Hoćete zadržati posao? Stvarajte radna mjesta za druge. Hoćete zadržati plaću? Omogućite ju drugima.
I uz to – ponašajte se kao da ste vrlo bogati. Da, dobro ste čuli – ponašajte se kao da već živite u obilju! Jedno od najvažnijih duhovnih načela koja sam naučio u životu, a tiču se materijalnog obilja, glasi da se ono uvijek odvija u SADAŠNJEM TRENUTKU. Obilje nije stvar prošlosti ili budućnosti. Obilje se događa sada.
Ukoliko SADA živite kao da ste bogati, ne samo da ćete pokrenuti energiju za sebe i druge ljude, već ćete privući stanje obilja k sebi. Obilje je prije svega stanje duha, a tek zatim stanje vašeg bankovnog računa.
Mogao bih napisati knjigu o svemu tome (zapravo, već sam napisao nekoliko njih koje, na ovaj ili onaj način govore o tome), ali sve se svodi na nekoliko jednostavnih pravila. Ono što me uvijek ponovo i ponovo začudi je koliko su ljudi nespremni primijeniti ih upravo onda kada je potrebno. Nemojte, molim vas, biti u onoj skupini lažnih aspiranata koji razmišljaju o promjenama kada su na sigurnom i kada je potreba za promjenom daleko od njih. Sada, kada je kriza objektivna stvarnost, kada je prijetnja i nad vašom glavom, sada je vrijeme za promjene! Dosta je bilo učmalosti i lijenosti. Ako ima ikakve dobrobiti od ovih svjetskih zbivanja i kolektivnog ozračja pesimizma, onda je to u pozivu na buđenje upućenom upravo vama! Dosta je bilo spavanja – vrijeme je za primjenu znanja.
Evo, još jednom, da ne kažete da vam nije bilo jasno rečeno: kakav bi trebao biti vaš odgovor na krizu?
1. Prestanite misliti o njoj. Prestanite pričati o njoj. Kad netko u vašem društvu pokrene tu temu, promijenite ju. Počnite govoriti o mogućnostima, o prigodama, o planovima, o nadama – o bilo čemu samo ne o krizi…
2. Stvarajte nove svjetove. Stari način života vas je doveo do ovog trenutka. Budite zahvalni zbog toga, ali krenite dalje. Razmišljate o promjeni posla, života, svega…
3. Ni u kom slučaju ne zaustavljajte kretanje energije. Dajte od sebe i tako ćete napraviti mjesto za primanje, istodobno pokrećući struju koja će potaknuti i ostale na isti postupak. Ne savjetujem vam nerazboritost i konzumerizam. Ima ljudi koji su prije ovoga bili, a tako su i sada, žrtve reklama i lažnih potreba. To je priča za sebe. Za ovu prigodu pretpostavimo da ste prosječna žena ili muškarac i da imate prosječne razumne potrebe. Dakle, trošite jednako kao i prije, nemojte se susprezati. Štoviše dajte si čak i malo oduška, trošite malo više, da biste svojom energijom pomogli drugima. Na taj način ćete upravo sada, kad je svijetu najpotrebnije, biti izvor pozitivne enrgije, istodobno privlačeći obilje u svoj život.
I na posljetku, zapamtite i nikad, nikad to nemojte zaboraviti: kriza je prije svega stanje svijesti. Njeno rješenje je također to isto – samo stanje vaše svijesti.
A znate li koliko je vremena potrebno za promjenu stanja svijesti, ukoliko postoji razumijevanje, volja i želja da se to učini? Znate li koliko je vremena potrebno da bi se tako nešto dogodilo?
Upravo toliko vremena je potrebno i za izlazak iz krize… jedan jedini treptaj oka; jedna jedina zraka svjetla; jedan jedini trenutak uvida. Točno toliko.
Post je objavljen 06.05.2009. u 10:22 sati.