Kada je sredinom 2007. godine Igor Štimac postao predsjednik Udruge prvoligaša HNL-a i na tom mjestu smijenio „Mamićevca“ Damira Vrbanovića vjerovao sam da taj energični i ponekad prgavi bivši reprezentativac i nekada igrač Hajduka, Derby Countya i West Hama može pokrenuti neke stvari nabolje.
Iako su me svi uvjeravali da od toga nema ništa, da je on kao i svi ostali, a i neke stvari iz prošlosti nisu mu išle na ruku, smatrao sam da je on ipak sposoban za popravljanje stvari u raštimanom nogometnom orkestru. Danas, dvije godine poslije, iza Štimca uistinu stoji jedan uspješan projekt.
Kako Štimac kaže, dosta mu je svega i urede želi zamijeniti trenerskim pozivom. Takva izjava, moram priznati, neugodno me iznenadila i pomislio sam da je to možda neka šala ili nešto slično, no, izvor blizak Štimcu tvrdi da stvari uistinu tako stoje.
Emisija „Volim nogomet“ je unatoč svakodnevnim napadima ipak polučila uspjeh, ljude je privukla malim ekranima i koliko toliko povećala gledanost utakmica hrvatskih prvoligaša. S druge strane, nije ispunila svoj konačan i najvažniji cilj: povratak gledatelja na tribine.
Na kraju ove sezone, kada jug ili sjever bude slavio novog (ili starog) prvaka države, završit će Štimčev mandat predsjednika Udruge. Iako je uvijek najavljivao kako mu je konačan cilj preuzeti funkciju predsjednika krovne nogometne organizacije, prema svemu sudeći, to se neće dogoditi. Kako Štimac kaže, dosta mu je svega i urede želi zamijeniti trenerskim pozivom. Takva izjava, moram priznati, neugodno me iznenadila i pomislio sam da je to možda neka šala ili nešto slično, no, izvor blizak Štimcu tvrdi da stvari uistinu tako stoje.
Razloga za takav rasplet je nekoliko. Štimac, iako privržen jednom utjecajnom dijelu politike, nikada nije bio u potpunosti prihvaćen od iste. Kada im je trebao, Štimac je bio vrhunski igrač, domoljub, a kada im nije bio potreban, onda su mu izvlačili grijehe iz prošlosti. Kako to kod nas obično biva, sport i funkcije u njemu usko su povezane s politikom. Tako se među nama novinarima zna često provući priča da bi Štimac možda bio idealan za mjesto predsjednika HNS-a, ali Marković je za političku elitu ipak manje zlo od za njih neugodnog i nepredvidljivog Metkovčanina.
Voljeli ga ili ne, Igor je uvijek do kraja bio dosljedan onom što je rekao ili radio. Kada je bio pod velikom paljbom iz Maksimira zbog emisije „Volim nogomet“ dosljedno je branio ono iza čega je stao. Iako mu to neki nikada neće priznati, uz sve svoje mane, Štimac je čovjek koji je u zadnjih nekoliko godina možda napravio najviše za hrvatski nogomet...
Post je objavljen 03.05.2009. u 13:39 sati.