Pregled posta

Medvednica treking

... ili 3. utrka Treking lige 2009.
Nije nikakva tajna da sam orijentacijski slab, pa je dio moje strategije bio da se "prikrpam" nekome jačem, a koga ću moći istodobno trkački pratiti i da moji trkači potencijali budu optimalno iskorišteni. Bilo je par kandidata, te sam se nakon razmišljanja ipak odlučio za Janka. Janko je već imao dogovor sa Silvijom, pa sam bio treći u teamu.
Po Sljemenu sam počeo trčati prije skoro godinu dana, ali uglavnom trčim JGL (po Gipsu) i trčao sam Mrak kombinacije (po mraku), tako da i dalje vrlo slabo poznajem Medvednicu.

Start je bio u mraku tunela. Odmah po izlasku smo krenuli na lijevo, uzbrdo, dok je dio trkača produžio ravno. Tu smo vjerojatno skrenuli na stazu 17 i po njoj trčali do staze 14. Staza mi je postala poznata kad smo došli do "velikog križanja" gdje smo se odvojili prema Gipsu i prema 5/6 stupu. Taj dio staze mi je poznat.
Na KT 1 (5./6. stup) smo došli za 32 minute. Nakon toga smo otišli po lijevoj stazi broj 55, a kasnije na 52a prema Brestovcu (Ceru). Otprilike onaj dio gdje sam se izgubio s Marinom (kojoj želim brzi oporavak) na Mrak kombinaciji - 8. kolo. Negdje na tom dijelu nas je po drugi put prestignuo pinky, izvrsno trkaće grlo, veliki potencijal koji će zasjati ove sezone, a vrijeme će pokazati da će baš on pobjediti na ovoj utrci u planinarskoj kategoriji. Na putu prema Kraljičinom zdencu smo prošli pored raspela, a kasnije smo udarili prečicu kroz šumu do mosta i prešli na cestu za Medvedgrad. Na toj prečici smo uštedjeli dosta vremena (bar 10 minuta), ali nije bilo lako ni jednostavno. Na usponu prema Medvedgradu smo već susretali ultraše i brže light ekipe, prvenstveno Huti-jev team, koji je na kraju, došao prije nas.
KT 2 je bila na južnoj strani Medvedgrada, nedaleko od Oltara domovine. Do Oltara nam je trebalo približno 35 minuta. U povratku s Medvedgrada smo susreli i druge ekipe, a izdvojio bih Juraja (1. Ultra) i mukkija (3. Ultra), pa Sablju (4. Ultra) i Nadu (3. Planinarska žene) i konačno Veroniku (1. Ultra žene). Na putu do PD Risnjaka smo išli stazom 11 na kojoj je bilo puno blata. Tu smo ostali bez pratnje koju je činilo par mladića koji su nam se priključili kod raspela prije Kraljičinog zdenca.
KT 3 PD Risnjak. Do Risnjaka nam je trebalo otprilike 30 minuta. Tu smo nadopunili zalihe vode, umili se i lagano nastavili dalje. Malo smo pričekali Silviju. U međuvremenu su nas dostigli drugari kojih smo se putem riješili, no opet smo napustili glavni makadam i krenuli Jankovim puteljcima. Rekao bih da se radi o stazi 1M. Staza je lijepa i tu sam slikao Janka u karakterističnoj poziciji. Gledao sam mu leđa. (klikom na sliku možete dobiti veću sliku)

Stigli smo do PD Grafičar. Tek je ime evociralo uspomene na mračne zimske avanture i dužim promatranjem sam posložio kockice i sjetio se radosti koja me je znala preplaviti kad sam ga ugledao u dugim zimskim noćima dok sam tumarao Medvednicom. Od Grafičara idemo stazom 26. Prolazimo Dom Crvenog križa, a nešto kasnije i Sindikalni dom. Tu smo dobili vjernog pratioca (Mile Skelin) koji je s nama išao do kraja. Prije Tomislavovog doma prelazimo na Erberov put (staza 40), koji pratimo cijelo vrijeme, zaobilazeći vrh. Iako je organizator objavio kontrolne točke na webu tjedan dana prije utrke, na startu nas je dočekalo iznenađenje i drugačiji raspored kontrolnih točaka. Za planinarsku kategoriju je izbačen Vidikovac (aka Gelender), ali je trebalo posjetiti dno i vrh Horvatovih stuba. Ne vidim ništa loše u takvoj promjeni. Trčeći tako po Erberovom putu, prošli smo i Crveni spust, koji je sada potpuno zelen. Zimus sam se tuda spuštao (naravno na skijama), po noći, uz svijetlo reflektora i ni pomislio nisam da ću tuda trčati par mjeseci kasnije. Nakon Krumpirišta i Bijelog spusta dolazi oštar zavoj, a mi smo upravo tu skrenuli u šumu. Postoje markacije i to bi trebala biti staza 40, iako se staza mogla samo slutiti po tragovima prolaska bržih trkača. Bila je to prečica koja nam je skratila Erberov put, na koji smo se uskoro vratili. Tu smo nailazili na oznake za Sljemenski maraton (6. i 7. km). U nekom trenutku smo skrenuli prema Horvatovim stubama. Predivna priroda, ali nisam baš mogao razgledavati, jer smo ipak u trci, ali svakako bi vrijedilo posjetiti to mjesto. Pretpostavljam da smo tu bili na stazi 39 odnosno 1M. Tu je i jedna fotografija, "taken on the fly".

KT 4 Horvatove stube (podnožje). Od Risnjaka do Horvatovih nam je trebalo 01:05:08. Tu smo se provlaćili kroz špilju Medvednicu. Možete ju vidjeti na slici, zajedno sa Silvijom.

Horvatove stube su nešto drugačije od onoga što sam ja očekivao. Pažljivo smo ih prošli, dosta su strme.
KT 5 Horvatove stube (vrh). Nakon Horvatovih stuba produžujemo prema Domu Obrtnika na Hunjci. Na tom putu dolazimo do Pronjačke glavice, od kuda "puca" divan pogled na Zagorje (koliko je to moj mobitel uspio uhvatiti).

I na meni se vidi da sam iscrpljen od uspona.

Na Hunjci nadopunjujemo rezerve vode, umivamo se i okrijepljujemo te po cesti nastavljamo do staze 22. Prolazimo pored Danjke, pa vjerojatno po stazi 21 dolazimo do staze 18 (sjećam se tog broja). Tuda sam vjerojatno išao u jednoj trci Mrak kombinacije. Sada je sve zeleno i izgleda drugačije. Osim po 18-ici smo išli po još nekim Jankovim stazicama, ali kao što je prošlu dionicu karakterizirao jaki uspon, ova je predivna jer se radi o laganoj nizbrdici. Od podnožja Horvatovih stuba do Njivica nam je trebalo 47 minuta (zaboravio sam stisnuti sat na vrhu Horvatovih).
KT 6 Njivice. Tu nas dočekuje poznata osoba, moja prva partnerica s Mrak kombinacije - Božena. Lijepi nam naljepnice i krećemo dalje, ovaj puta Janko procjenjuje da je bolje ići stazom 19, nego 18 i u potpunosti se slažem s njime. Manje je korjenja i kamenja na stazi i lakše je trčati. Dolazimo do Pilane i nastavljamo cestom do parkinga. Tu mi Janko kaže neka produžim, a on ostaje kao podrška Silviji. Taj zadnji kilometar trčim sam, prolazim tunel, dolazim u cilj. Uskoro dolazi ostatak moje ekipe. Bacamo se na pizzu i cedevitu.
I to je kraj.
Nakon istezanja, odlazim na masažu. Zahvaljujem tvrtki Stimulans i njezinim zaposlenicima na ugodnoj i korisnoj masaži.
A kada smo kod zahvala, želim istaknuti da ovaj rezultat i uspjeh ne bih mogao ostvariti bez Janka, Sljemenskog prvaka i trenera. Kombinacija prvenstveno njegovog poznavanja Medvednice, odabir optimalnog puta i glede duljine i glede nagiba, te održivog tempa su odlučujući faktor za ovaj rezultat. Moj dio uspjeha je sposobnost da ga pratim.
Janko, hvala!

Prema podacima od organizatora, staza je trebala biti dugačka 30 km. Ako netko ima točniju izmjeru, molim neka javi.
Po Jankovoj procjeni, visinska razlika je veća od 1.400 metara.
Stigao sam 8. od 34 muških natjecatelja u planinarskoj kategoriji.
Total time: 03:48:37
Avg speed: 07:37 min/km
Avg HR: 152
Max HR: 170
kcal: 3040

Rezultati: AdventureRace portal
Galerija slika:
Churina galerija
Pinkyjeva galerija


Post je objavljen 02.05.2009. u 22:58 sati.