Jučer nismo Lavić i ja išli u ZG.Nije mi se dalo nikuda.Kiša,umor,hladnoća.Ukrala sam si jedan dan praznika više.Sama spoznaja da ću lutati gradom kao napušten i mokar pas nije mi bila nimalo primamljiva.Rano jutro sam iskoristila da uživam u miru koji donosi samoća,uz kavu ičik naravno.Poslije sam bila kod prijateljice koja mi je samom svojom nazočnošću ulila malo vedrine u ovo svakodnevno sivilo.Svjetlo siva je ipak bolja od tamno sive.Danas bih trebala učiniti neke sebi obećane posliće,ali o tom po tom.Važno je da sam se uspjela iščupati iz depresije koja me svaki put gurne malo bliže prema rubu.Treba mi sunca koje nikako da zasja kako treba.Pa gdje je to proljeće?Dobra vijest je da sam uspjela pročitati neku drugu knjigu osim onih koje sam neprekidno iščitavala ponovno i ponovno.Možda ipak ima nade.Nisam potonula do kraja.Ovaj put.
Post je objavljen 01.05.2009. u 08:21 sati.