Svako si povremeno može dopustiti patetiku, zar ne? A kad već mora biti patetika, neka bude javna patetika. Kad je bal, nek je maskenbal.
To je način na koji djelujem - povlačim se kad postane gusto, čekam da se situacija smiri, da sve opet bude po starome, da se onda mogu vratiti... ali sad jednostavno ne želim ''vraćanje na staro''. Želim ovo. Upravo ovo što jest. Bez obzira na emocionalnu zakržljanost, bez obzira na ekapizam, manjak samopouzdanja i sve one osobine koje dijelimo i koje nam odgovaraju, ali koje ponekad tako znaju ići na živce...
To je način na koji djelujem - lovim ljude u svoju mrežu. Postavim niti neprihvaćanja i hladnoće, privućem ljude svojom distanciranošću i onda im dam nadu da me mogu pretvoriti u ''osobu s osjećajima'', da ne budem ''sjena apstraktnog čovjeka''. Na taj način djelujem. Obično ih promatram dok se koprcaju, ostavim ih da se sami izvuku odande, da ponesu od mene vječne rane... zašto? Možda sam jednostavno zla. Možda mi nije stalo, uistinu.
Mislila sam da si se uhvatio u tu mrežu. Prvo sam se smijala - lijepo, sad znaš kako je. Onda sam se zamislila - želim li ja uistinu to? Napokon, pogledala sam malo bolje - nisi se uhvatio. Nemaš pojma koliko sam sretna bila što se nisi uhvatio. Zarobljen, bio bi samo jedan u nizu, iskvarila bi te, isisala život iz tebe i ostale glupave usporedbe koje možeš naći.. promjenila bi te, a odgovaraš mi baš ovakav kakav jesi, ne želimte mijenjati.
Plašiš me. Nisam te trebala vrtjeti oko malog prsta, nisam trebala igrati razne uloge. Samo si došao i bio tu, kao da nikad nećeš otići.
Valjda sad shvaćaš zašto stalno bježim. Bojim se toga što ti nisu trebale igrice - one su mi do sada bile jedino oružje. Bojim se te odlučnosti koju imaš. Nisi obećavao - tim još gore - kao da nije potrebno obećanje, kao da se sve podrazumjeva...
Samo tražim vremena, uvijek ću tražiti vremena, vjerojatno ću dok god bude trajalo ovo sve (na neodređeno, zar ne?) odgađati riješiti se toga. Možda i bolje - misliš da ne mogu, ali ja sam svijesna da te mogu vrtjeti oko malog prsta. Bolje da ostanem distancirana, jer si ti zadnja osoba kojoj to želim napraviti.
S druge strane - uspjet ću se opustiti, znam da hoću, samo trebam vremena. Mladi smo, vremena imamo, prvo me pusti da shvatim gdje sam sama, gdje sam s tobom, što osjećam uistinu.
Mladi smo, imamo vremena. Mlada sam, imam volje, bilo bi šteta potjerati te.
Da, znam da te neću potjerati, rekao si mi to prije 5 minuta...
Post je objavljen 28.04.2009. u 20:56 sati.