Ne želim da travanj bude sam. Bezgaljenje opet, da.
Reflekcije ponekad nisu dovoljne, a niti dobre. Što god da bilo u prošlosti je iza nas. Lijepo se sjetiti s vremena na vrijeme nekih stvari, događaja, poučno tužnih trenutaka, no neka netko probudi the real me. Tako sam lijen i volim spavati :)
I ne vidim stvari ispred sebe. Lijepo je oživljavati svjetove ispred ogledala. Vaditi van emocije i pisati priče, pjesme, govore iz dubina svoje duše.. no to nije dovoljno. Kada sam prije dvije i pol godine napravio blog, suze iz pjesmi su mi bile nešto.. ne baš najdraže, ali nešto što bi mi dalo mir, ravnotežu, kako god da bi se osjećao. Najveću sreću osjećam kada emocija dobije pisane riječi, jer, naše osjećaje, snažne osjećaje, je (nemoguće) opisati. Iz naših glava, mašta i noćnih mora, do svih tih mora i valova u žaru našim srcima, do tih vjetrova i čudnih osjećaja iz naših duša... prenijeti to u djelo... dobijem krila i svoju magičnu moć - dobijem pero s kojim upravljam sudbinama :wicked grin:
I tak... kada se plesači rasplešu, tak i se i meni šupak stisne akda se zapišem :)
(za one koji nisu shvatili, kad si lud lud lud i želiš zadržati unutra do pravog trenutka)
..jebiga, izgubih se već u mislima :D
Držte mi fige za školu. Jednostavno imam previše poteškoća sa freakin' učenjem.
Na pameti mi mažnja :))
frrr prrr mijaauuuu
Izgleda da je moje izostajanje s bloga pobralo svoju cjenu. See you people.
Post je objavljen 26.04.2009. u 22:30 sati.