Poznat miris urezao mi se u nosnice. Nije ga izgubila čak ni nakon ovoliko godina što smo bile razdvojene.
'' Melody. '' šapnula sam. Koraci su stali. Provirila sam iza police i ugledala Melodyinu neposlušnu kosu i zlatne, sjajne i zaigrane oči. Izgledala je baš onako kako sam je se sjećala; osim što je sad očito i ona bila vampir.
Prvo sam joj htjela uskočiti u zagrljaj, ali suzdržala sam se. Alienor mi je uputila upitni pogled, a ja odmahnuh glavom. Polako sam se ustala i izašla iz zaklona police.
'' Malaya? '' začula sam njezin srebrnkasti glas. Doplovio je do mene kao da je odsvirala najljepšu melodiju na svijetu. Kimnula sam, polako i umjereno. Postala je vampirica. Ne znam na čijoj je strani. Mogu li joj vjerovati?
Oh, slušaj ti mene. Pa ja to više ne vjerujem vlastitoj najboljoj prijateljici.
Pravo pitanje je: je li mi i dalje najbolja prijateljica?
'' Koliko je vremena prošlo? '' prošaptala je, držeći se na sigurnoj udaljenosti. Vjerojatno je ona duže vrijeme bila vampir. Držala se dalje od mene u slučaju da poludim. Ipak sam ja novorođeni. Meni se ne smije vjerovati. Krvavocrvene oči zabljesnule su od iznenadna gnjeva. Smiri se Malaya, rekoh sama sebi. Upravo te se zato i kloni.
'' Godina dana. '' odgovorila sam. U pozadini se čulo kako se Alienor tiho ustaje i prilazi vratima iza nas. Pretpostavila sam da odlazi upozoriti Briannu i Rochelle.
'' Ah da. Od onog… incidenta. '' Melody je progutala na suho.
'' Ne želim se toga prisjećati. '' odbila sam, ali svejedno, slika mi je iskočila u um. Bila je zamagljena i slabo sam je vidjela, ali bila je tamo, trujući mi mozak informacijama koje bih najradije zaboravila.
Bilo je ljeto. Sunce nam je pržilo kožu i topilo sladoled iz automata. Moj je kornet odavno promočio, i bezuspješno sam pokušavala zaustaviti otjecanje sladoleda. Melody se zvonko smijala mojoj nedaći.
'' Samo se ti smij. '' dobacila sam joj. Istog trenutka lice sam joj poprskala sokom iz bočice koja mi je bila u ruci. Melody je zavrištala, a ja se počeh smijati. Skoro sam pala na prašnjavu zemlju i beton.
'' Hajde, idemo kod tebe doma. '' predložila mi je Melody, jer je moja kuća bila najbliže, a ona sva mokra. Kimnula sam, još uvijek se trgajući od smijeha.
Prišle smo maloj, trošnoj ogradi, sa smiješkom na usnama. Uz škripu, vrata su se otvorila. I ugledala sam nešto što nipošto nisam htjela. Sladoled mi je ispao iz ruke, smiješka je nestalo. Gledala sam u prizor pred sobom, dok su me oči pekle, kao da ih nešto truje.
'' Ne. '' promrmljala sam, osjećajući kako mi prema srcu puže strah. Uhvatila sam se za prsa i počela brzo hripati. Nisam mogla doći do zraka. Melody me uhvatila za ruku i pridržala me da ne padnem.
Na travi u prednjem dvorištu nalazila su se hladna trupla mojih roditelja. Biljke pod njima bile su okrvavljene, a rane svježe.
Zabolio me mozak, a oči se navlažile. Pala sam na koljena i počela ridati. Sladoled se odavna razasuo posvud po mojim nogama i zemlji. Melody je pala sa mnom, ali oči su joj zlokobno svjetlucale.
'' Oprosti. '' mogla je samo promrmljati.
'' O čemu ti to govoriš? '' protisnula sam kroz napadaje suza i borenja za zrak. Pluća su mi bila zatvorena. Bila sam u potpunom šoku, a mozak mi se trovao slikom mojih roditelja, mrtvih, krvavih, svježih rana i prestrašenih, otvorenih očiju, koje su ugledale svog neprijatelja i zamrzle se u mjestu.
'' Nisam to htjela učiniti. '' buncala je polako ustajući, ali zla kob nije izlazila iz njezinih očiju. Zar se ona to pretvara? '' Bio je nesretan slučaj, časna riječ! Omaklo mi se! A on je tako moćan i prisilio me... oprosti mi! Molim te! ''
'' Što? '' zastala sam na trenutak i prestala disati. Mozak mi je odbijao raditi, ali nešto sam ipak shvatila. '' Jesi li ti odgovorna za ovo? Ti si ubila moje roditelje? ''
'' Ne! '' vrisnula je i pala na zemlju kraj mene. '' Nisam to ja učinila, to je bio on! ''
'' Tko 'on'? Govori! '' spopao me bijes. Nisam ga mogla kontrolirati. Posegnula sam rukom za Melodyin vrat, ali ona je odskočila, uplašeno vrisnula i pobjegla niz zemljani put.
Vjerojatno bih je slijedila, ali odlučila sam dopuzati do svojih roditelja i leći u sredinu. Zagrlila sam njihova hladna tijela, prestrašena pogleda, u mrtvačkom šoku i nastavila plakati.
Nebo se smračilo. Počela je kiša.
'' Jesi li mi oprostila? '' nježno je upitala, pružajući bijelu ruku bez sjaja prema meni. '' Jer, nisam očekivala da će to učiniti. ''
'' Mislim da nisam '', zaškrgutala sam zubima. '' zato što prvenstveno ne znam tko mi je ubio roditelje. ''
'' Očekivala sam da ćeš saznati. '' zgranuto je rekla. Oči su joj izgubile sjaj i postale beživotne. '' Ti si pravo njuškalo, Malaya. U čudu sam. ''
'' Nemoj me zezati. '' hladno joj odgovorih, uputivši joj dugačak pogled pun prezira.
'' Pa, pričaj mi. '' veselo je odmahnula rukom. '' Što si radila nakon toga? S kim si živjela? ''
'' Bojim se da se tebe to ne tiče. '' pokušala sam joj to reći najneljubaznijim tonom kojeg sam znala. '' Prestalo te se ticati onog dana kad si kukavički pobjegla. ''
'' Ali tiče me se. '' tužno je rekla, spustivši pogled. '' I ja sam vampirica, vegeterijanka. Imaš li ti neku posebnu moć? Ja kontroliram prirodu i životinje. '' pogledala me ispod oka. '' Pretpostavljam da ti imaš nekakve veze s tim. Dobra stara Malaya, prijateljica prirode, dijete cvijeća. ''
Što bi bilo loše u tome da joj kažem? '' Pretvaram se u životinje. ''
Oči su joj se raširile. '' Doista? Pokaži mi! '' činilo se kao da ju doista zanima, pa sam svu svoju energiju usmjerila u preobrazbu. Problem kod ovog mog dara, koliko sam shvatila, je što nikad ne znam u koju ću se točno životinju preobraziti; kontroliram samo u koju podvrstu, gmazove, ptice, sisavce, vodozemce ili člankonošce. Stisnula sam fige da će biti nešto stvarno dojmljivo i pokušala se pretvoriti u nekakvog velikog sisavca.
Osjećala sam snažne kandže, oštre zube, gusto krzno i rep što su mi rasli. Tijelo mi se širilo i izduživalo, raslo u visinu. Melody je ostala bez zraka.
'' O moj Bože. '' dahnula je. Promatrala sam se, boju krzna na šapama, težinu glave i osjećaj oštrih zuba. Postala sam tigar, i to vraški veliki tigar. Eto ti na sad, zadovoljno sam pomislila u svojoj velikoj narančastoj glavi.
'' Priznajem, zadivila si me. '' odgovorila je na moju misao. Eh, ne želim se hvali- ma čekaj malo. Zastala sam na trenutak. Ti mene razumiješ?
'' Očito da. '' nasmiješila se zadovoljno.
Uz malo muke, ponovno sam postala čovjek. '' Eto, sad znaš. Što još čekaš? Zašto si ovdje, kako si znala gdje me pronaći? Pričaj mi sve, jer sve želim znati, ni manje ni više. ''
Post je malo jadan /dobro, PUNO jadan/ ali oprostite mi, pisala sam ga u pola 1 ujutro, kad nisam baš sva svoja (:
Nadam se da će sljedeći biti bolji.
Oh i da, sigurno se već pitate koje je Malaya seksualne orjentacije, jer nisam uvela nijedan muški lik. Ne brinite, od 5. dijela dolazi netko zanimljiv, ponovno se nadam (: