Marketing
Priča o kozlacu
Kozlac (Arum maculatum L.)
Evo jedne zanimljive priče o kozlacu iz knjige Franjo Dolenec"Priče iz biljnog svijeta"
"Školska knjiga" Zagreb 1962.
Priča o kozlacu
Nevjerojatne nam se čine priče o začaranim dvorovima koji vabe u sebe junake, priče o labirintima, o vješticama i o sirenama.Mi ne razumijemo kako je ljudska mašta mogla izmisliti događaje o dalekome gradu koji svojim sjajem privlači pustolovnog junaka; kad ovaj dođe u blizinu, ne može više van, začaran je -i teškom će se mukom osloboditi.Ipak, slični događaji zbivaju se i u prirodi.Svuda vrve pustolovni junaci koji traže doživljaje.I tu ima
"začaranih gradova".Vi ne vjerujete?Onda čujte moju priču o kozlacu.O našem običnom kozlacu koji cvate u proljeće
po vlažnim šikarama i uz rubove šuma.Vi ga poznajete, ima neugodan miris i čudnovat oblik.Pričat ću vam pustolovine jedne mušice , pa ćete vidjeti da se stare priče o začaranim gradovima još i danas ponavljaju.Takav začarani grad je kozlac, a pustolovni vitezovi su mušice, kornjaši i drugi kukci...
Na proljetnom suncu stajala je mala mušica velikih mrežastih očiju na pokretnoj glavi; na prsima ispod prozirnih krila bila je pokrivena s nekoliko dlačica, a zadak joj se blještio preljevajući se metalnim sjajem, u svim bojama. Nije se divila plavome nebu ni prolistaloj šumi.Cvjeću, što je provirivalo iz trave, nije poklanjala pažnje.Ta ona je danas prvi put ostavila svoju čahuricu, danas je prvi put progledala jer je kao ličinka bila slijepa. Prvi put je osjetila slast
letenja i zato se samo divila sama sebi.Osjećala je toplinu sunca.To joj je jako godilo.I ovo jako, jako svjetlo
upravo ju je uzdizalo.Sve što je svijetlo, to ju je privlačilo, a tamni su je predmeti odbijali.Ali ipak, kadgod bi
proletio kraj nje neki kukac, poletjela bi za njim.Oh, kako joj je godilo da u slobodnom letu nađe još nekoga od
svoga roda.I opet je mirno sjedila, a s prve dvije od svojih šest nogu gladila je i uređivala svoju glavu.Ipak ju
je nešto uznemirivalo.Ni sama nije znala što je to.U utrobi se nešto bunilo, tjeralo ju je na kretanje.Njezino
sisalo samo se od sebe spuštalo opominjući je da treba utažiti glad.Ali kako?Gdje?Ta ona je danas prvi put na
svijetu.Dok je bila ličinka, hranila se lako jer je živjela i gnoju u izobilju hrane.Ali sada treba tu hranu
potražiti.Najedamput osjeti da je zrak zasićen nekim slatkim i opojnim mirisom.Isprva nije vjerovala sama sebi.I
zaista, taj se miris širio sve više i jače.Poletjela je svom snagom svojih krila u taj opojni zrak.Da, to je ono
što nju privlači.Tako je zazujala od radosti da je zujanje uznjihalo sitne čestice toploga zraka.Bliže, bliže,
cilju, bliže izvoru tog opojnog miisa.Kozlac je stajao mirno na toplomu suncu.Njegovo kao sulica šiljasto lišće sa
smeđim pjegama požudno je upijalo sunčeve zrake.Svoje cvjetove poredane na klipu pomno je zavio u veliki ovojni
list.Tako se izvana nije vidjelo ništa osim velikog smotanog ovojnog lista koji je pri dnu zatvarao duboki i
prostrani kotao.Stršio je dugački nastavak klipa na kojem su pri ulazu u kotao izrasle zašiljene torevine koje
ostavljaju samo male otvore kuda se može unići u kotao.Naoko mirni kozlac bio je u punoj djelatnosti.Osobito njegov
klip.Toplina je isijavala iz njega, a uz to su van izbijali mirisi opojni za mnoge kukce.Veselo zujeći mušica
je doletjela do kozlaca.Obletjela ga je nekoliko puta da se uvjeri je li baš to izvor zamamnog mirisa.Napokon je
sjela na ovojni list.Pokušala je zabosti svoje sisalo.Bez uspjeha.Tada osjeti da miris dolazi odozdo.Polako počne
silaziti, ali osjeti da joj je tlo pod nogama sklisko.Stane se predomišljati da li da pođe tim skliskim putem ili
ne.Nagon ju je tjerao, miris ju je vabio.Svlada svoj strah i oprezno pođe još niže.Ali odjedamput izgubi tlo pod
nogama, oklizne se i padne.Pokušala je u padu poletjeti, ali prekasno.Našla se najedamput zatvorena sa svih strana
u tamnom i uskom prostoru.U kotlu je sve vrvjelo od upalih kukčića i mušica.Gužva je bila velika.Svi su osjećali da
su na izvoru opojnog mirisa, i htjeli su naći hranu u koju će zabosti svoje sisalo.Ali hrane nije bilo.Njihovo je
zujanje bilo nesnosno, zvučalo je kao prigovor i uzbuna protiv prijevare i izgubljene slobode.Tražili su izlaz
van.Pokušavali su uspeti se.Ali klip je vrlo klizak, pa je svaki pokušaj uspinjanja uzaludan.Jedino mogu šetati
po dnu, a tu im se najviše i sviđa jer je to najsvjetliji dio tamnice.No ovdje ih ima već toliko da se ne mogu
zapravo ni micati, a svaki čas upada još po koji plačidrug.I opet su se uznemirili, stali su tražiti izlaz, bučili
su i bunili se.Njihovo je zujanje strahovito odjekivalo u kotlu, ali to nije nitko čuo.Poslije uzaludnih pokušaja
svi su se uhvačenici smirili izmoreni na dnu.Skupljali su snage u mirovanju očajno gledajuči preda se.Nastojali
su utažiti glad bar mirisom, ali to nije bilo moguće jer ih je miris upravo još jače uzbuđivao.Svi su osjećali
čežnju za slobodom.Odjedamput se dogodilo nešto što nitko nije očekivao.Zemlja se počela tresti.Zrak je odjekivao
veselim mladenačkim glasovima.Kozlac je i nadalje mirno proizvodio svoj miris ne sluteći ništa.Najednom ga je
ščepala neka ruka, izvukla ga iz zemlje i nemilosrdno ga počela kidati.Uhvaćeni u kotlu još su se više
uplašili.Učinilo im se da je došlo ono najstrašnije, da je to posljednji čas.U strahovitom zujanju počeli su
tražiti spas.Ali odjednom je u kotlu sinulo jako svjetlo.Osjetili su da su na slobodi.Brzo su se razletjeli na sve
strane da što brže ostave mjesto pogibelji.Tek neki nespretniji kornjaši nisu mogli smjesta poletjeti.Najedamput su
se našli u bočici punoj papirnatih odrezaka, gdje su brzo zaspali u vječni san, san potpune zaboravi kakav kukcima
priređuje octeni eter...
Stari je profesor desnom rukom poravnao zlatne naočare na nosu, a u lijevoj ruci držao kozlac."Spremite bočicu s octenim eterom", rekao je jednome đaku"sad ćete vidjeti čudnovatu stvar".Nestašni đaci okupili su se oko njega, gurkajući se".Ovo je naš obični kozlac," počeo je profesor svoje tumačenje."Naoko vrlo čudnovata biljka.Na njoj se doduše odmah opaža da spadau jednosupnice, ali je u našim krajevima dosta rijedak predstavnik velikoga reda koji je u tropskim krajevima predstavljen s mnogo porodica.U kozlaca ima vrlo mnogo zanimljivih pojava.Z vrijeme cvatnje disanje je tako živahno da se klip u sredini jako zagrije.Osim toga, oblik njegovog cvata zaslužuje da se njime pozabavimo.Svakako je najzanimljiviji način prenošenja peluda."Ako rastvorimo ovaj omotni list" -nastavio je profesor rastvarajući cvat", -onda ćemo vidjeti...Ah pogledajte koliko kukaca i mušica ima unutra" -Đaci su se začudili.Mušice su se smjesta razletjele, a nespretniji kukci smirili su se u boci s octenim eterom."Vidite, ove je kukce i mušice privabio kozlac svojim mirisom.Taj miris je nama neugodan, ali svi ti kukci, koji su bili unutra, traže svoju hranu u otpacima, na izmetinama i u gnoju.Za njih je taj miris ugodan, a razvija se u ovome klipu na kojem su poređani cvjetovi muški i ženski." "Uh kako smrdi", primječivali su đaci. "Sasvim na dnu klipa nalaze se tučlovi cvjetovi.Iznad njihje jedan red čekinjastih dlaka koje dijele donji dio kotla od gornjega.Gore su smješteni prašnički cvjetovi, a iznad njih su ponovo čekinjste dlake koje zatvaraju cijeli kotao.Kad kozlac procvate, ne dozrijevaju istoga dana i prašnički i tučkovi cvjetovi.Tučkovi cvjetovi dozore najprije.I kada su zreli, a to je prvoga dana cvatnje, tada klip proizvodi u svom donjem dijelu ovaj neugodan miris.Gornji dio klipa služi samo kao ukras i vabilo." "ove čekinjeste dlake sigurno služe kao mišolovka da kukci ne mogu uteći", primjetio je jedan đak. "Da, tako se donedavno mislilo," nastavio je predavač tumačenje, "dok nije profesor Knoll točno istražio način oplodnje kod kozlaca.Svoja istraživanja izvodio je na jednoj vrsti koja raste samo u našim krajevima u južnoj Dalmaciji i Hercegovini.To je crni kozlac.Tu je ustanovio da je čitav ovojni list, pogotovu u svojem donjem dijelu, tako građen da se kukac, koji god ovamo ođe, mora okliznuti i pasti u kotao."
"Kako to kad muhe mogu hodati po staklu?" upitao je netko iz grupe đaka."Neki kukci imaju na svojim nogama pored
pandža još posebne pianjaljke.njima mogu hodati i po sasvim glatkoj površini, npr. po staklenoj ploči, jer se
pričvrščuju tako da istisnu zrak pa ih pritisak zraka drži uza zrakoprazan prostor.Večinom su to muhe.Drugi kukci
imaju samo pandže kojima se zabadaju kod hodanja.Površina ovojnog lista i klipa i unutrašnjost kotla građena je od
tako pruživih i sitnih stanica da ni jednom kukcu pandže tu ne mogu pomoći.Ipak ni s pomoću prianjaljke ne mogu
hodati jer se na stjenkama nalaze sitne kapljice ulja koje se mogu vidjeti tek pod mikroskopom.Ove kapljice ulja
prihvate se muhama na prianjaljke i tada je njihov aparat za hodanje pokvaren.Svaki kukac koji sjedne ili na ovojni
list ili na klip mora se okliznuti i pasti u kotao.A iz njega se nikako ne može popeti van jer je čitava
površina klipa i kotla jednako glatka.Tako kukci plačaju svoju lakomost gubitkom slobode.U tom ropstvu moraju
ostati do drugoga dana.Preko noći se u cvatu dogode velike promjene.Klip postane prohodan, a prašnički cvjetovi
dozore.Više klip ne izlučuje miris i toplinu.Iz zrelih prašničkih cvjetova prosipa se mnoštvo polena (peluda) na dno
kotla tako da su svi zarobljeni kukci posve žuti od cvjetnoga praška.Sada mogu jedan po jedan izlaziti preko klipa
van, prolazeći preko zrelih prašničkih cvjetova gdje se još više napraše.Kad su ovako prašni kukci izletjeli,
privabit će ih opet miris kozlaca koji su tek toga dana procvali.Oni će opet upasti u stupicu, ali će sa sobom
donjeti polen na tučkove cvjetove koji su prvi dan cvatnje zreli za primanje polena.Iz oprašenih tučkovih cvjetova
razvijaju se kasnije crvene bobe.Sada ste vidjeli ovu zanimljivu biljku.Iako smo je rastvorili, ona će se dati
spremiti za herbarij".
Post je objavljen 23.04.2009. u 14:42 sati.