Meni su najsimpatičniji bili otac i sin. Volio bih da uskoro u polufinalu takmičenja BGT ponude nešto novo. Znam da neće pobijediti. Pitanje je hoće li uopće doći do finala, ali ..eto...moje su simpatije na njihovoj strani.
Prošle sam godine na ovom blogu spomenuo Paul Pottsa, koji je bio prvi pobjednik takmičenja "Britains Got Talent", (2007) gdje su producenti upotrijebili isti način iznenadjenja publike kao kod danas sveprisutne Susan Boyle. Gusjenica se pretvara u leptira, a bazira se na našim predrasudama da oku nelijepo ili staro ne valja.
Spomenuo sam ovdje i jednog od pobjednika "The X factor" showa Leon Jacksona koji je većinu showa proplakao. Cijeli se show bazira na iznenadjenju i da volimo navijati za one koji gube. Ili mi barem tako mislimo. Publika traži svoju pravdu i voli u tome pomoći. Svi pobjednici kasnije postaju velike zvijezde i izdaju višestruko platinaste tiraže albuma.
Dakle, otac i sin. Neće pobijediti i neće izdati album. Ali, za mene su već pobijedili ovim kratkim, simpatičnim nastupom i malom zezancijom na "Lord of the dance" show i orginalni nastup Michael Flatleya. Potpuni amateri, koji su pokupili sve simpatije, protiv profesionalaca. Ili kako je jedan gledatelj, komentirajući na YouTubu nastup irskih plesnih profesionalaca i u inat njima napisao - Stavros Rules!!!!
Stavros Flatly - Greek Irish Dancers - Britains Got Talent 2009