Budući da nam se gradilište nalazi na stijeni, prije nego išta izgradimo, moramo napraviti sve potrebne iskope kako kasnijim ''pikanjem'' stijene ne bismo rasklimali izgrađeno. Zbog dimenzija iskopa moramo točno znati kakvu ćemo ''septičku jamu'' odabrati. Projektom je predviđena nepropusna armiranobetonska trokomorna sabirna jama od 20 m3, a izvođač instalacija nam kao druge mogućnosti nudi tipsku plastičnu trokomornu jamu ili još bolje - bio-pročistač.
Za konačnu odluku, osim cijena izvedbe/dobave neke od gore navedenih, potrebno je znati način njihova dimenzioniranja - oko 150 litara dnevno po osobi (vodokotlić oko 10 l, perilica oko 50 l i više, pranje ruku, tuširanje, kuhanje). Dakle, predviđenih 20 m3 trebalo bi ispumpavati otprilike svaka dva mjeseca.
Bio-pročistač je isprva zvučao kao odlično rješenje. Pročistači i njihove inačice dostupni na našem tržištu, kapaciteta do 5 osoba, malih su dimenzija, volumena oko 1500-3000 litara (1.5-3.0 m3), koriste struju za kompresor za proces prozračivanja / aeracije - ali evo scenarija: kompresor rikne u četvrtak, kvar se otkrije u petak, a majstor ne može doći do ponedjeljka ili utorka. Pa potraje još tjedan-dva dok nabavi dijelove za popravak. Kapacitet od 1500 litara tri osobe napune za nepuna četiri dana... Ne hvala!
Zbog ukupne cijene ugradnje plastičnog spremnika sa svim potrebnim radnjama (dostava, izrada podloge, način ugradnje i sl.), prednost je dobila klasična armiranobetonska jama.
Post je objavljen 20.04.2009. u 19:05 sati.